Šećerna bolest ili dijabetes (lat. diabetes mellitus), poremećaj je povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače (pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu.U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život. Šećerna se bolest u početku liječi tabletama i dijetom, a kasnije i injekcijama hormona inzulina. Bolest je nasljedna, a vjerojatnost da će ju osoba dobiti (50%) povećava se ako je osoba pretila.
Znaci šećerne bolesti su:
- često i obilno mokrenje (poliurija)
- umor/slabost
- zamagljen vid
- žeđ
- naglo mršavljenje
Sadržaj
[sakrij]Tipovi šećerne bolesti[uredi VE | uredi]
Najrasprostranjeniji su Tip 1 i Tip 2 dijabetesa, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica.
Tip 1 šećerne bolesti[uredi VE | uredi]
- Nekad nazivan inzulin-ovisni tip šećerne bolesti u kojem je životno potrebno u organizam unositi inzulin.
- Ovaj tip bolesti razvija se kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom.
- Češće se javlja u djece i adolescenata, ali može se pojaviti i u odraslih.
- Javlja se s učestalošću od oko 10% od ukupno oboljelih.
Nastanak tipa 1 šećerne bolesti obično je iznenadan i dramatičan, i može uključivati sljedeće simptome i znakove:
- učestalo mokrenje (polakisurija)
- prekomjernu žeđ (polidipsija) i suhoću usta
- izraziti umor/nedostatak energije
- stalnu glad
- nagli gubitak težine
- smetnje vida
- ponavljane infekcije
Tip 2 šećerne bolesti[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Šećerna bolest tip 2
- Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu.
- Tip 2 bolesti javlja se kad gušterača nije sposobna stvarati količinu inzulina da udovolji potrebama organizma ili se proizvedeni inzulin ne koristi učinkovito. Ovakvo stanje može se kontrolirati pravilnom prehranom, tabletama i redovnom tjelovježbom.
- Javlja se prvenstveno u odraslih, ali se sve češće razvija i u mlađih osoba.
- Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvaća oko 90% svih oboljelih.
U tipu 2 simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Međutim, simptomi tipa 1 šećerne bolesti, u manje izraženoj formi mogu također biti prisutni i u tipu 2 bolesti. Pojedine osobe s tipom 2 šećerne bolesti nemaju rane simptome pa se dijagnosticiraju i nekoliko godina nakon pojave bolesti. U oko polovice slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.
Gestacijski dijabetes[uredi VE | uredi]
Gestacijski dijabetes je naziv za hiperglikemiju otkrivenu kod trudnice koja do tada nije bolovala od šećerne bolesti, a hiperglikemija prestaje nakon trudnoće. Ako hiperglikemija traje i nakon poroda tada se u trudnoći radilo o novootkrivenoj šećernoj bolesti.
Komplikacije šećerne bolesti[uredi VE | uredi]
Komplikacije šećerne bolesti dijele se u akutne i kronične komplikacije.
Akutne komplikacije[uredi VE | uredi]
Akutne komplikacije šećerne bolesti su:
- Dijabetička ketoacidoza
- Hipoglikemija
- Hiperosmolarno neketotičko stanje
- Dijabetička koma
- Acidoza mliječnom kiselinom
Kronične komplikacije[uredi VE | uredi]
Kronične komplikacije šećerne bolesti možemo podijeliti na vaskularne komplikacije i nevaskularne komplikacije:
- Vaskularne komplikacije:
- mikroangiopatije:
- dijebetička retinopatija
- dijebetička nefropatija
- makroangiopatije:
- koronarna bolest
- periferna vaskularna bolest
- cerebrovaskularna bolest
- mikroangiopatije:
- Nevaskularne komplikacije:
- neuropatije:
- mononeuropatija
- polineuropatija
- neuropatije:
- Dijabetičko stopalo - najčešća je kronična komplikacija šećerne bolesti uzrokovana međusobnim djelovanjem vaskularnih (mikorangiopatija i makroangiopatija) i nevaskularnih komplikacija (neuropatija).
Dijagnosticiranje[uredi VE | uredi]
Dijabetes mellitus karakteriziran je rekurentnom ili perzistentnom hiperglikemijom, te se dijagnosticira demonstriranjem jednog od sljedećeg:
- razina glukoze u krvi (GUK) veća je od 7,0 mmol/L (126 mg/dL) pri posti;
- GUK (glukoza u krvi) je veći od 11,1 mmol/L (200 mg/dL) dva sata nakon uzimanja 75 g glukoze oralno kao pri testu tolerancije glukoze,
- simptomi hiperglikemije i GUK viši od 11.1 mmol/L,
- glikozilirani hemoglobin veći od 6,5%.[1]
Liječenje[uredi VE | uredi]
U liječenju šečerne bolesti posebno mjesto zauzima edukacija, samopraćenje i samozbrinjavanje. Bolest se liječi pravilnom prehranom i tjelovježbom, nakon čega nastupa liječenje lijekovima (antidijabeticima).
Od oralnih hipoglikemika se koriste derivati sulfonilureje (npr. klorpropamid, glibenklamid, glikvidon), meglitinidi, bigvanidi (metformin), tiazolidinedioni, inhibitori alfa-glukozidaze(akarboza). Različite vrste inzulina također se koriste u terapije. Od novijih lijekova spominju se peptidni analozi (stimulatori inkretina, inhibitori dipeptidil peptidaze 4, analozi amilina).
0 komentari:
Objavi komentar