Estonija

Republika Estonija (estonski: Eesti Vabariik ili Eesti) je država na sjeveroistoku Europe, na obali Baltičkog mora i Finskog zaljeva. Graniči s Rusijom na istoku i Latvijom na jugu, a od Finske je odvaja Finski zaljev. Estonija je članica Europske unije iNATO-a od 2004. godine.

Sadržaj

  [sakrij] 

• 1 Povijest
• 2 Politika
• 3 Okruzi
• 4 Zemljopis
• 5 Gospodarstvo
• 6 Promet
• 7 Stanovništvo
  • 7.1 Etničke skupine
  • 7.2 Religija
• 8 Kultura
• 9 Izvori
• 10 Vanjske poveznice
  • 10.1 Ostali projekti

Povijest[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Povijest Estonije

Karta Estonije od 1920. do 1940.

Ljudske naseobine postale su moguće u Estoniji nakon posljednjegledenog doba, kada se led otopio (otprilike prije jedanaest do trinaest tisuća godina). Prva ljudska nastamba nađena je kod rijeke Pärnu, blizu grada Sindija. Datira iz otprilike 8. tisućljeća pr. Kr.

Pokrštavanje Estonije počelo je kada su Danci i Nijemci osvojili to područje 1227. godine. Od tada su razne strane sile, kao što suDanska, Švedska, Poljska i napokon Rusija, kontrolirale područje Estonije (1710. de facto, 1721. de jure). Visoki i srednjevisoki stalež sačinjavali su Baltički Nijemci do otprilike 1918. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega, Nijemce su iz Estonije silom izbacili prvo Hitler, a onda i Staljin.

Nakon pada Carske Rusije, poslije Oktobarske revolucije, Estonija je postala samostalna država 24. veljače 1918. godine. Poslije rata za nezavisnost i Tartuskog Dogovora, potpisanog 2. veljače 1920. Estonija je održala nezavisnost iduće dvadeset i dvije godine. Isti sustav vladanja obnovljen je 1992. godine, nakon pada SSSR-a. Sustav se sastoji od parlamenta Riigikogučije zastupnike biraju svi Estonci iznad 18 godina. Parlament je bio raspušten 1934. godine, za vrijeme vladavine predsjednikaKonstantina Pätsa do parlamentarnih izbora 1938. godine.

Kao posljedica dogovora Hitler-Staljin u lipnju 1940. godine, sovjetska vojska okupirala je Estoniju. Mnogi političari i intelektualci bili su ušutkivani i ubijani, među kojima i prvi predsjednik Konstantin Päts koji je deportiran u Rusiju. Treći Reich okupirao je zemlju 1941. godine, a SSSR ju je vratio natrag 1944. godine. Estonija je proglašena samostalnom 20. kolovoza 1991. i taj je datum državni praznik u Estoniji. Estonija je postala članica Europske unije i NATO-a 2004. godine.

Politika[uredi VE | uredi]

Zgrada Estonskog parlamenta u Tallinnu

Estonija je država parlamentarne demokracije, čiji se parlament bira svake četiri godine. Vladu čine premijer i 14 ministara. Parlament Riigikogu se sastoji od 101 zastupničkog mjesta. Sudbenu vlast čini Vrhovni sud ili Riigikohus koji se sastoji od 19 sudaca.

Estonija je uvela mogućnost glasanja preko interneta, što je prvi put iskušano na prošlim lokalnim izborima i bit će jedan od načina glasanja na idućim parlamentarnim izborima.

Okruzi[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Okruzi Estonije

Okruzi Estonije

Estonija je podjeljena u 15 okruga (estonski: množ. maakonnad; jedn. - maakond).

Popis:

• Harjumaa
• Hiiumaa
• Ida-Virumaa
• Järvamaa
• Jõgevamaa
• Läänemaa
• Lääne-Virumaa
• Pärnumaa
• Põlvamaa
• Raplamaa
• Saaremaa
• Tartumaa
• Valgamaa
• Viljandimaa
• Võrumaa

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Karta Estonije

Estonija se nalazi na istočnoj obali Baltičkog mora. Prosječna nadmorska visina je 50 m, a najviša točka države je Suur Munamägi na jugoistoku (318 m).

U Estoniji postoji preko 1 400 jezera (većina su vrlo mala, a najveće je, jezero Peipsi veličine 3 555 km². Estonija ima 3 794 kilometara vrlo razvedene obale. Zemlja ima preko 1 500 otoka od kojih su dva dovoljno velika da bi bili zasebni okruzi, Saaremaa iHiiumaa.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

1999. godine, Estonija je doživjela najgoru gospodarsku godinu od dobitka samostalnosti. Ova kriza se dogodila ponajviše zbog velike gospodarske krize u susjednoj Rusiji. Estonija je postala članica Svjetske trgovinske organizacije u studenom te iste godine, te je tim činom postala druga baltička država koja je postala članica ove organizacije. U procesu tranzicije privatizirani su energetski, telekomunikacijski i drugi državni sektori. Uz pomoć Europske unije, Svjetske banke i banke "Nordic", Estonija je završila pripreme zaEuropsku uniju krajem 2002. godine i postala član iste 1. svibnja 2004. godine.

Estonija ima brzorastuće gospodarstvo, dijelom zbog toga što veliki broj skandinavskih tvrtki otvara svoje podružnice u Estoniji, dijelom zbog tranzita ruske nafte. Estonija je najbogatija od svih baltičkih zemalja. Država će vjerojatno uvesti euro kao valutu 2009. ili2010. godine. Građani Estonije će do kraja lipnja moći po tečaju od 15,6466 kruna za euro zamijeniti preostale krune, a nakon toga će do kraja 2011. to moći učiniti u ograničenoj mreži banaka, a od 2012. samo u estonskoj središnjoj banci. Poduzeća će do konca lipnja 2011. morati isticati cijene u eurima i u krunama.

Promet[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Promet Estonije

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Stanovništvo Estonije

Izvorni Estonci čine oko 70% populacije države. Ostalih 30-ak posto čine razni imigranti iz bivših sovjetskih država, većinom iz Rusije. Rusi su većinom nastanjeni u glavnom gradu Tallinnu i sjeveroistočnoj Estoniji. U zemlji postoji i mala finska manjina.

Službeni jezik je estonski, koji je blizak finskom i mađarskom. Ruski je također vrlo raširen jezik i većina stanovništva ga zna.

U posljednjih petnaestak godina broj stanovnika bilježi pad zbog negativnog i prirodnog, i prostornog kretanja: 2004. stopa prirodnog kretanja iznosila je -3.48‰, a stopa migracija -0.66% (CIA). Ovim je nepovoljnim demografskim pokazateljima uzrok bilo iseljavanje ruskog, ukrajinskog i bjeloruskog stanovništva raspadom SSSR-a, ali je i odraz nepovoljnih gospodarskih kretanja uvjetovanih tranzicijom i osamostaljenjem države.

Etničke skupine[uredi VE | uredi]

Od 1.370.052^[1] stanovnika Estonci čine 68%,^[2] Rusi 22%, Ukrajinci 2%, Bjelorusi 1%, Finci 1% u ukupnom broju Estonije. Prema UN-ovim podacima 2006. u Estoniji žive pripadnici 35 raznih etničkih zajednica, među kojima najviše ima Estonaca (950,000); nadalje Rusi (300,000); Ukrajinci (20,000); Bjelorusi (10,000); Finci (10,000); Tatari (2,000);Latvijci (1,000); Litavci (1,000); Poljaci (800); Židovi (800); Nijemci (800); Armenci (800) Pripadnici ostalih grupa ima manje od tisuću to su: Armenci, Azeri, Baškiri, Englezi,Bugari, Čuvaši, Gruzi, Grci, Mađari, Ingri, Kareni, Kazahi, Komi-Jazva, Korejci (200), Lezgini, Brdski Čeremisi (200), Moldavci, Mordvini, Oseti, Romi, Šveđani i Udmurti.

Religija[uredi VE | uredi]

Tallinn, crkve u pozadini

Većina Estonaca su protestantske luteranske vjeroispovjesti (175 000 vjernika), iako se samo mali broj stanovništva izjasnio kao aktivni vjernici. Ruska manjina je većinom pravoslavne vjeroispovjesti.

U Estoniji postoji i Estonska pravoslavna Crkva (18 000 vjernika), koja je zbog nerazjašnjenih pitanja u zategnutim odnosima s Ruskom pravoslavnom Crkvom.

Treća zajednica po veličini je Estonska evangelička baptistička organizacija sa 6 100 pripadnika. Danas preko 31% odraslog stanovništva su sljedbenici određene vjere i sastoje se od:

• 15% Estonski luterani
• 14% Pravoslavci
• 0.,5% Baptisti
• 0,5% Katolici

Također u zemlji postoji vrlo mali broj ostalih protestanata i Židova, također postoji i skupina neopogana koji su obnovili staru religiju, Taaru.

Kultura[uredi VE | uredi]

Prva tiskana knjiga na estonskom je katekizam koji je tiskan 1535. u njemačkom Wittenbergu.

Glazba je veoma važan dio nacionalnog identiteta zemlje. Od 1869. u Tartu se održava festival, na kojem danas sudjeluje oko 30 tisuća glazbenika i pjevača pred preko 200 tisuća ljudi.