Latvija, često zvana i Letonija, je pribaltička europska država. Graniči s Estonijom na sjeveru, Rusijom na istoku, Bjelorusijomna jugoistoku, te Litvom na jugu. Na zapadu izlazi na Baltičko more.
U hrvatskim izvorima, pored oblika Letonija i Latvija, nailazimo i na starije oblike Letonska te Lotiška.
Sadržaj
[sakrij]Povijest[uredi VE | uredi]
Podrobniji članak o temi: Povijest Latvije
Latvijci su na teritorij svoje današnje domovine došli već u 2. tisućljeću pr. Kr. U 12. stoljeću organizirali su prve države, ali su one nakon nepunog stoljeća postojanja pale pod vlast Njemačkoga viteškog reda koji je pokrstio baltičke države i osnovao niz gradova s njemačkim doseljenicima. Međutim, nije bilo njemačke kolonizacije sela tako da je u gradovima prevladavalo njemačko, a u selima latvijsko stanovništvo. U 15. stoljeću Poljska je preuzela većinu njemačkih posjeda, a u 17. stoljeću dio današnje Latvije zaposjela je Švedska. Početkom 18. stoljeća na ovaj prostor dolazi nova velesila čiji utjecaj traje gotovo do danas – Rusija. Krajem toga stoljeća pod njenom su vlašću bile obje povijesne pokrajine današnje Latvije: Livonija (sjeverno od rijeke Zapadna Dvina) i Kurlandija (južno i zapadno od Zapadne Dvine).
Težnje Latvijaca za neovisnošću ostvarile su se u razdoblju između dva svjetska rata, od 1918. do 1939. kada je Latvija bila samostalna. Latvijci se danas rado sjećaju tog vremena. No, već početkom Drugoga svjetskog rata Latviju je okupirao Sovjetski Savez. Raspadom te države Latvija je od 21. kolovoza 1991. ponovo samostalna država. Zanimljivo je da je tu samostalnost vrlo brzo (6. rujna 1991.) priznala i službena Moskva.
Politika[uredi VE | uredi]
Nakon proglašenja Latvije nezavisnom državom, vraćen je na snagu stari ustav iz 1922. godine s nekim izmjenama. Prema ustrojstvu, danas je Latvija parlamentarna republika. Odluke vlade ne mogu se provesti bez suglasnosti latvijskoga parlamenta koji se zove Saeima koji broji 100 zastupnika, a zastupnici se biraju izravno, izborima, svake četiri godine. Pravo glasa imaju svi građani Latvije koji su stariji od 18 godina i imaju latvijsko državljanstvo. Važnije vladajuće latvijske stranke su Demokratska radnička stranka Latvije, Nacionalni pokret za nezavisnost, Socijalno demokratska stranka Latvije, Latvijska liberalna stranka i druge.
Na čelu države je predsjednik koji ima manje ovlasti od vlade i parlamenta. Predsjednika se ne bira izravno izborima, već posredno preko parlamenta. On je vrhovni zapovjednik latvijske vojske. Također se bira na četiri godine, te najviše na dva uzastopna mandata.
18. lipnja 2015. latvijski je parlament Seima izglasovao amandmane na zakon o obrazovanju. Njima je u obrazovni sustav uvedena obvezna "edukacija za vrline" "koja odgovara vrijednostima sadržanima i zaštićenima u [latvijskom] ustavu, kao što su posebno brak i obitelj". Amandman je podnijela oporbena zastupnice Julija Stepanenko, a usvojen je odlukom 64 zastupnička glasa za i 12 zastupničkih glasova protiv (od ukupno 100 zastupnika). Od šest parlamentarnih stranaka, pet je poduprlo amandman. Vrijednosti iz latvijskog ustava posebno se odnose na članak 110 Ustava Republike Latvije koji kazuje "država će štititi i podupirati brak – zajednicu između muškarca i žene, obitelj, prava roditelja i prava djeteta. Država će osigurati posebnu pomoć djeci s invaliditetom, djeci ostavljenu bez roditeljske skrbi i koja su pretrpjela nasilje". Na istoj sjednici zastupnici Seime izglasovali su amandman o zaštiti učenika od štetnih informacija i odgojno-obrazovnih metoda koji ne služe svrsi moralnog razvoja učenika, odnosno koji bi na njihov moralni razvoj mogle negativno utjecati. [1]
Upravna podjela[uredi VE | uredi]
Latvija je podijeljena na 26 upravnih jedinica, zvanih „rajons”:
Aizkraukles rajons, Aluksnes rajons, Balvu rajons, Bauskas rajons, Cesu rajons, Daugavpils rajons, Dobeles rajons, Gulbenes rajons, Jekabpils rajons, Jelgava rajons, Kraslavas rajons, Kuldigas rajons, Liepaja rajons, Limbazu rajons, Ludzas rajons, Madonas rajons, Ogres rajons, Ogres rajons, Preilu rajons, Preilu rajons, Rezekne rajons, Riga rajons,Saldus rajons, Talsu rajons, Tukuma rajons, Valkas rajons, Valmieras rajons, Ventspils rajons
Sedam latvijskih gradova imaju poseban status:
Zemljopis[uredi VE | uredi]
Latvija ima povoljan položaj, smještena između ostale dvije baltičke države predstavlja križanje puteva između juga i sjevera, te od Baltika prema istoku. Na zapadu, Latvija izlazi na Baltičko more koje ima jako bitnu ulogu za gospodarstvo čitave države. Obale su slabo razvedene. Na sjeverozapadu se nalazi Riški zaljev koji je ime dobio po glavnom gradu države.
Latvija je pretežno ravničarska zemlja, te je reljef uglavnom jednoličan. Idući prema istoku, teren se malo uzdiže. Najviši vrh Latvije Gaizinkalns visok je svega 312 m.
Latvija ima mnogo jezera – oko 3000. Većinom su ledenjačka, a najviše ih je na jugoistoku i u priobalnoj nizini. Najveći vodotok je Zapadna Dvina (latvijski Daugava) koja teče sValdajske uzvisine, istog uzvišenja u Rusiji s kojega teku i Volga, Dnjepar i Lovat. Najveći grad je Riga, koji je ujedno i glavni grad države. Još neki važniji gradovi su Liepaja iDaugavpils. Liepaja je značajna zbog najvećeg baltičkog brodogradilišta, pa se ovaj grad često naziva i latvijskim Liverpoolom. Poznata je i po svojoj glazbenoj tradiciji i koncertima.
Na klimu Latvije utječe više čimbenika; reljef, zemljopisni položaj, otvorenost prema moru (relativna blizina Atlantika) i dr. Zime su hladne, a ljeta umjereno topla. Prosječna godišnja temperatura iznosi 6 ºC.
Gospodarstvo[uredi VE | uredi]
Latvija je u vrijeme SSSR-a, od baltičkih zemalja, najviše bila okrenuta industriji i to pretežno elektrotehničkoj i strojarskoj koje su proizvodile za potrebe sovjetske vojske. Isto tako, glavni grad Riga bila je jedna od najbitnijih lučkih središta tadašnjeg SSSR-a.
Raspadom Sovjetskog Saveza i odlaskom planskoga gospodarstva, pad su zabilježili svi gospodarski aspekti pa je standard osjetno pao. No, unatoč velikom padu gospodarskih aktivnosti Latvija ne ulazi u ZND, već se okreće europskim gospodarstvima. 1994. godine ostvaruje prve pozitivne pomake u gospodarstvu, zahvaljujući jakim reformama i stranoj pomoći. Iste godine, postala i članicom BAFTA-e, koju je osnovala zajedno sa susjednom Estonijom i Litvom. U drugoj polovici 90-ih latvijsko gospodarstvo ne osjeća gospodarsku krizu u Rusiji, za razliku od većine bivših sovjetskih republika. Početkom 21. stoljeća latvijsko gospodarstvo je raslo vrlo brzo. Raslo je između 7 i čak 12 %. Industrijska proizvodnja je rasla po stopi od čak 8 % (2003.). To je dovelo do povećanja standarda i smanjenje nezaposlenosti. Ipak, zbog višestruko većih primanja u zemljama Zapada velik broj mladih ljudi odlazi u inozemstvo na rad, od čega značajan dio u Irsku, pa bi Latvijci rekli da je "Dublin postao latvijski grad".
Unatoč, velikom gospodarskom napretku latvijsko gospodarstvo teško pogađa svjetska kriza 2008. i 2009. godine kada BDP pada za više od 10 %, a nezaposlenost raste sa 7 % na čak 23 %. Godine 2010. latvijsko gospodarstvo se pomalo oporavlja od krize te ostvaruje rast od 1,1 %, te smanjuje nezaposlenost na 13 % (svibanj 2011.).
Danas gospodarstvo Latvije je najpoznatije po proizvodnji svih vrsta cestovnih vozila, željezničkih vozila, poljoprivrednih strojeva, gnjojiva, farmaceutskih proizvoda i drugo. Zanimljivo je, da unatoč ne tako snažnom gospodarstvu, za jedan dolar potrebno je izdvojiti svega oko 0,45 latsi, dok prosječna neto plaća iznosi oko 630 USD (oko 3275hrvatskih kuna).
Stanovništvo[uredi VE | uredi]
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Latviji živi 2,067.887 stanovnika.[2] To je manje u odnosu na prethodna dva popisa stanovništva kada je Latvija imala 2,377.383 stanovnika (popis 2000. godine), odnosno 2,666.567 stanovnika (popis 1989. godine).
Nakon sovjetske agresije na Latviju, kojom ju je SSSR okupirao i pripojio te drugog svjetskog rata Latvija se suočava s velikim doseljavanjem stanovništva. To stanovništvo mahom je dolazilo iz drugih sovjetskih republika, posebice Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci. Istovremeno s druge strane broj Letonaca je stagnirao. Politika useljavanja trajala je gotovo do konca raspada SSSR-a pa je tako broj Rusa od prijeratnih 200.000 (tada su činili oko 10 % ukupnog latvijskog stanovništva), 1989. narastao na 906.000 (odnosno oko 34 % tadašnjeg stanovništva).
Kada je Latvija 1991. proglasila neovisnost, većini doseljenika nakon II. svjetskog rata ne daje pravo državljanstva, jer njihovo sustavno doseljavanje za vrijeme SSSR-a je bilo dijelom smišljene politike koja je namjeravala promijeniti etničku strukturu Latvije. Ruski jezik nije proglašen službenim jezikom uz latvijski. Takva politika Latvije dovodi do iseljavanja stanovništva podrijetlom iz drugih sovjetskih republika, poništavajući rezultate sovjetske politike. No, zbog lošeg standarda i teških uvjeta života uz druge narode samu zemlju napuštaju i sami Letonci. Osim toga, dolazi i do naglog pada nataliteta koji rezultira, od 1991. negativan prirodni prirast, a koncem 90-ih Latvija postaje zemlja s najmanjim natalitetom na svijetu. Te situacije dovodu Latviju zemljom s jednim od najbržim smanjivanjem stanovništva u Europi, ali i u svijetu. Veliki ekonomski procvat početkom 21. stoljeća, dovodi do ublaživanja prirodnog pada i iseljavanja stanovništva, ali to ne rezultira i zaustavljanjem pada stanovništva koje se od 1989. pa do danas smanjilo za 15 %.
Etnički sastav Latvije:
- Letonci - 1,284.194 (62,1 %)
- Rusi - 556.422 (26,9 %)
- Bjelorusi - 68.174 (3,3 %)
- Ukrajinci - 45.699 (2,2 %)
- Poljaci - 44.783 (2,2 %)
- Litavci - 24.426 (1,2 %)
- Židovi - 6416 (0,3 %)
- ostali - 37.358 (1,6 %)
Religija u Latviji
Zbog nazočnosti protestantskih Nijemaca tijekom povijesti, Latvijci se vjerski izjašnjavaju kao protestanti (po učenju Martina Luthera), odnosno kao rimokatolici. Dolaskom sve većeg broja istočnoslavenskih naroda povećava se broj pravoslavaca, te zbog komunizma pojavljuju se i ateisti.
Prema poslijednjem istraživanju većina stanovništva se deklariraju kao pravoslavci (24,1 %), rimokatolici (20,7 %), luterani (20,0 %), agnostici (10,6 %), ateisti (15,8 %), dok ostale vjere čine 8,8 % stanovništva.
Jezik[uredi VE | uredi]
Latvijski jezik spada u grupu baltičkih jezika i službeni je jezik u Latviji. Ipak, postoje nesuglasice. Dio ruske nacionalne manjine se ne slaže s učenjem latvijskoga u školama, tvrdeći da je za vrijeme SSSR-a, u svim njegovim članicama, ruski bio službeni jezik. Bilo kako bilo, na ulicama se mogu čuti ljudi kako govore i latvijskim i ruskim jezikom. Latvijski je prilično zanimljiv jezik. Ima 33 glasa i abeceda mu je slična suvremenoj hrvatskoj. Postoje glasovi slični hrvatskim, ali se drukčije pišu, npr. glas koji se bilježi s Ķ odgovara hrvatskom Ć i sl.
Zanimljivost je da u Latviji više ljudi govori ruski, nego latvijski
Kultura[uredi VE | uredi]
Bitan utjecaj na latvijsku kulturu imali su povijesni i društveni razlozi, što je najviše osjetno na arhitekturi građevina u većim gradovima, npr. u Rigi. Katedrale i crkve građene su u njemačkom stilu.
Kod glazbe, velika se pažnja posvećuje tradicionalnoj glazbi, ali ni moderna, zabavna glazba nije zapostavljena. Grad Liepaja, naziva se još i gradom rockera jer iz njega potječu najpoznatiji latvijski rockeri svih vremena: Fomins & Kleins, Livi i dr.
0 komentari:
Objavi komentar