Budva

Budva (crnogor. ćiril. Будва, tal. Budua) je grad i općina na Crnogorskom primorju, Crna Gora.

Budva se smatra jednim od najstarijih naselja na Jadranu. Prema legendi, osnivač Budve bio je Kadmo, sin feničanskog kraljaAgenona, vladar Tebe, muž Aresove i Afroditine kćeri Harmonije. U dubokoj starosti supružnici su bili prisiljeni napustiti grad. Na volovskoj zaprezi (otud naziv Butoe - volovi) došli su u zemlju Ilira i zagospodarili njome. Vjeruje se da se Kadmov i Harmonijin grob nalazi u blizini Epidamna, današnjeg Drača.

841. g. Saraceni su s mora napali i razrušili Budvu. Slijedi razdoblje bizantske vlasti, pa pripadanje Duklji. Krajem 12. stoljeća nemanjićka osvajanja dukljanskih krajeva zahvaćaju i Budvu. U tom vremenu Budva je dobila svoj gradski statut i samoupravu. Nakon propasti srpske države Budvom naizmjence vladaju feudalni gospodari Balšići, Crnojevići, Sandalj Hranić, Stevan Lazarević, Đurađ Branković. 1442. godine zauzela ju je Mletačka Republika pod čijom je vlašću ostala sve do njene propasti 1797. godine. Dva se događaja ističu iz tog vremena: veliko stradanje od Turaka 1571. i veliki potres 1667. godine. Padom Mletaka Budvom vlada Austrija sve do 1806. godine. Slijedi rusko-crnogorska uprava 1806-07. Napoleonove snage dolaze u Budvu kroz hrvatske krajeve i sve do 1813. Budva je pod francuskom vlašću. Sljedećih 100 godina Budvom su vladali Habsburzi. Početna desetljeća obilježila su Budvansku sudbinu teškim životom.^[1] Kao i Kraljevina Dalmacija kojoj je pripadala, bila je gospodarski zaboravljeni kraj. Kao i cijela južna Dalmacija, trpila je zbog učestalih upada pljačkaša iz Crne Gore u kojoj knez nikako nije mogao uspostaviti čvrstu vlast. Mnogi stanovnici iselili su u Ameriku, Rusiju i Tursku. U prvom svjetskom ratu Budva se našla na strani Austro-Ugarske. Mnogi su bili prosrpski orijentirani pa se na strani savezničke - crnogorske i srpske vojske borilo više od tisuću boraca iz ovoga kraja.^[2] Srpske snage koje su izdale svog saveznika Crnu Goru, okupirale su Crnu Goru. U Budvu su ušle 8. studenoga 1918.^[3] U Kraljevinu SHS bila je dijelom Zetske banovine. U međuratnom razdoblju budi se turizam koji polako preuzima ulogu glavne gospodarske grane. Izgradnja ceste prema Cetinju 1931. povezala je Budvu sa zaleđem. U Drugom svjetskom ratu Budva je pripala Italiji. Talijanske snage okupirale su ju 17. travnja 1941., a nakon pada Italije, u nju je ušla Njemačka rujna 1943. Budvanski je kraj dao svoj prinos borbi protiv okupatora. Budvanski je kraj dao mnogo boraca u NOV, od kojih je više od dvjesta poginulo. Oslobođenje od njemačkih okupatora dočekala je 22. studenoga 1944. kad su u Budvu ušli pripadnici Prve Bokeške brigada NOR-a.^[4] U Titovoj Jugoslaviji bila je dio Crne Gore. U vrijeme crnogorskog napada na Hrvatsku u Dubrovačkoj operaciji, jedinice teritorijalne obrane iz Budve bile su pod zapovjedništvom viceadmirala Jokića. ^[5] Nažalost u ovom sramnom pohodu, Odjeljenju za narodnu odbranu u Budvu javilo se preko 260 dobrovoljaca.^[6] U Budvi, Tivtu i Baru završila su brojna privatna plovila koja su opljačkana sa sidrišta i marine Rijeke Dubrovačke. ^[7]

Usponi velikih sredozemnih kultura obilježili su duh ovog grada, koji se osjeća i danas, kada je Budva izrasla u jedinstveni turistički biser ovog dijela Jadrana. Kao turističko odredište ovaj grad je poznat odavno - prvi turisti ovdje su stigli još 1923. godine, a danas Budvu često nazivaju i "metropolom turizma" jer je najposjećenija destinacija u Crnoj Gori i jedna od najposjećenijih na Jadranu. Ono što privlači ljude i dovodi ih u Budvu je prije svega nešto što je priroda darovala ovom kraju, a darovala mu je neponovljivu ljepotu sunca, mora i nisku bisernih plaža u podnožju gorostasnih planina.

Panoramom budvanske rivijere rasprotranjeni su slikoviti, prirodnim ljepotama prožeti gradići koji ovom dijelu obale daju neponovljivu draž. Izdvajaju se

• Sveti Stefan
• Miločer i
• Petrovac
  
  
  Velika vrijednost Budve je i njena kulturna i povijesna baština: brojni spomenici, iskopine, tvrđave, samostani i crkve. U Buvdi su tvrđave Citadela, Kastelo, Kosmač na Brajićima i Mogren.^[8] Samostani (manastiri) u Budvi i okolici su: Podostrog, 2 km od Budve, Praskvica, iznda miločerske plaže, Reževići iznad uvale Perazićev Do, Duljevo, sjeveroistočno od Miločera, Podlastva, na sjeverozapadnom rubu budvanske općine, Gradište, na omanjem uzvišenju iznad magistralnog puta prema Baru i Stanjevići, u pitomom prisoju iznad Budve, u središtu jos četiri općine, nekadašnje Donje Zete (Maina, Pobora, Brajića i Grblja). Podostrog i Stanjevići bili su u vlasništvu Cetinjskog manastira. ^[9] Crkve su Sv. Trojice, Sv. Save Osvećenog, Sv. Petke, katolička crkva Sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika Budve iz 1200., kraj sjedišta biskupije, benediktinski samostan i crkva Santa Maria in punta, ostaci ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća i crkva Svete Marije u Citadeli (Budva), Bogorodičina crkva u Podostrogu, sv. Save i sv. Nikole (manastir Gradište), sv. Nikole i sv. Trojice (manastir Praskvica), crkve u manastiru Reževići (sv. Uspenja), crkva sv. Tome (Bečići), Sv. Ilije (Petrovac), Sv. Nedjelje (otok Katič ispred Petrovca), Sv. Nikola (otok sv. Nikole), Sv. Krsta (Novoselje), Sv. Stefan, Sv. Preobraženja i Sv. Aleksandra Nevskog (Sv. Stefan).^[10][11]
  U benediktinskom samostanu Sv. Marije in Punta polovicom 9. stoljeća osnovana je prva škola u Budvi. Prvo športsko društvo 1910., a prvo turističko 1922. godine.^[12]
  
  Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2003. godine, općina Budva imala je 15.909 stanovnika, raspoređenih u 33 naseljena mjesta.^[13]
  Nacionalni sastav:
  • Crnogorci - 7.211 (45,32)
  • Srbi - 6.502 (40,86)
  • Hrvati - 178 (1,11)
  • nacionalno neopredijeljeni - 1.116 (7,01)
  • ostali - 902 (5,70)
  Vjerski sastav:
  • pravoslavci - 14.142 (88,89)
  • katolici - 423 (2,65)
  • ostali - 394 (2,47)
  • neopredijeljeni - 553 (3,47)
  • ne vjeruju - 267 (1,67)
  • nepoznato - 130 (0,85)
    
    Bečići, Blizikuće, Boreti, Brajići, Brda, Budva, Buljarica, Čami Do, Čelobrdo, Čučuke, Drobnići, Đenaši, Ilino Brdo, Kaluderac, Katun Reževići, Krstac, Kuljače, Lapčići, Markovići,Novoselje, Petrovac na Moru, Pobori, Podbabac, Podostrog, Prijevor, Pržno, Rađenovići, Rijeka Reževići, Sveti Stefan, Stanišići, Tudorovići, Viti Do, Zukovica,