Republika Finska (finski: Suomen tasavalta, švedski: Republiken Finland) je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi, ograničena Baltičkim morem na jugozapadu, Finskim zaljevom na jugoistoku i Botničkim zaljevom na zapadu. Finska ima granice sa Švedskom, Norveškom i Rusijom. Ålandski Otoci, uz jugozapadnu obalu, su pod Finskom vrhovnom vlašću dok uživaju ekstenzivnu autonomiju.
Najveći dio Finske je nizak, blago valovit, šumovit kraj s mnogo jezera. Ima 187,888 jezera (većih od 500 m²) te 179,584 otoka. Rijeke se koriste za splavarenje drva. Veliko prometno značenje imaju i plovni kanali. Najveće prirodno bogatstvo su šume stoga glavno mjesto u industriji zauzima prerada drva, proizvodnja papira, namještaja i celuloze. U gušće naseljenom primorju razvio se Helsinki, glavni grad i najveća luka s razvijenom industrijom.
Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda i govore finskim jezikom. Uz finski službeni jezik je i švedski. 1995. godine postala je članica Europske unije.
Finska je sjevernoeuropska, skandinavska i baltička zemlja. U grupaciji zemalja kojoj pripada (skandinavske zemlje) ona bi mogla ponijeti atribut nizinska jer joj najviši vrh jedva prelazi 1.300 metara nadmorske visine. Za razliku od drugih skandinavskih zemalja Finska je kontinentalna zemlja bez obzira što izlazi na Baltičko more. Po mnogim osobinama je sličnijaKareliji i poluotoku Koli (Rusija), nego drugim skandinavskim zemljama. Državni teritorij presjeca polarni krug, četvrtina njenog teritorija je iznad sjeverne polarnice. Finska dopire blizu Sjevernog ledenog oceana na koji je imala izlaz prije Drugog svjetskog rata. Državni teritorij se proteže od 60° do 70° sjeverne zemljopisne širine. Njena dužina u smjeru sjever-jug prelazi 1.100 km, a njena prosječna širina je 600 km. Površina Finske je 338.145 km2 sa 5.183.545 (2002. godine) stanovnika s prosječnom gustoćom 15 stanovnika po km2 što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Finska graniči s Norveškom na sjeveru, na istoku s Rusijom, Finskim zaljevom, na jugozapadu s Baltičkim morem, i na zapadu s Botničkim zaljevom i sa Švedskom.
Finska je sjevernoeuropska, skandinavska i baltička zemlja. U grupaciji zemalja kojoj pripada (skandinavske zemlje) ona bi mogla ponijeti atribut nizinska jer joj najviši vrh jedva prelazi 1.300 metara nadmorske visine. Za razliku od drugih skandinavskih zemalja Finska je kontinentalna zemlja bez obzira što izlazi na Baltičko more. Po mnogim osobinama je sličnijaKareliji i poluotoku Koli (Rusija), nego drugim skandinavskim zemljama. Državni teritorij presjeca polarni krug, četvrtina njenog teritorija je iznad sjeverne polarnice. Finska dopire blizu Sjevernog ledenog oceana na koji je imala izlaz prije Drugog svjetskog rata. Državni teritorij se proteže od 60° do 70° sjeverne zemljopisne širine. Njena dužina u smjeru sjever-jug prelazi 1.100 km, a njena prosječna širina je 600 km. Površina Finske je 338.145 km2 sa 5.183.545 (2002. godine) stanovnika s prosječnom gustoćom 15 stanovnika po km2 što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Finska graniči s Norveškom na sjeveru, na istoku s Rusijom, Finskim zaljevom, na jugozapadu s Baltičkim morem, i na zapadu s Botničkim zaljevom i sa Švedskom.
Finska Laponija je pretežno brežuljkasta regija izuzev krajnjeg sjeverozapada gdje ima planinski karakter. Osobnost ovog dijela Finske je da nema jezera (iako je Finska zemlja jezera). Izuzetak čini samo jedno jezero - Inara. U Finskoj ovu regiju nazivaju Lappi (ili na švedskom Lapland). Zauzima oko 1/3 državnog prostora (100.300 km²). Zimi je vrlo hladna (-15°C do -20° C) i pokrivena snijegom, dok za kratkog ljeta vlada ugodnija temperatura (zabilježeni apsolutni maksimum od +33°C). Što se ide sjevernije nastupa tundrabez stabala, sa lišajevima, ponekim grmom, malim močvarama i malim brojem cvjetonoša (tijekom kratkog ljeta). U ljetnom razdoblju tu je stanište mnogobrojnih ptica.
U ranijim vremenima regija je bila isključivo naseljena Laponcima. Živjeli su od uzgoja sobova i ribolova, te su živjeli nomadski i polunomadski život. Smatra se da ih danas nema više od 2.000. U prirodi im je voliti nomadski život iako sve više postaju stalni stanovnici naselja. Otkada su Finci izgradili arktički put (1929. godine) u ovoj regiji se razvija iturizam. Uz suvremenu cestu dugu 460 km izgrađeni su hoteli s visokim konforom. Dolaze turisti-ribolovci, turisti-skijaši, i turisti koji su željni provozati se sanjkama koje vuku sobovi. Ipak, Sjeverna Finska je manje razvijen kraj i rijetko naseljen dio države. Nomadsko stočarstvo i sječa šume su glavne privredne aktivnosti Laponije. Centar finske Laponije je grad Rovaniemi koji leži na obali rijeke Kemi u blizini sjeverne polarnice. Do njega dopire željeznica uz postojeći arktički put i produžava prema ruskoj luci Murmansk. On je upravni, trgovačko-prometni i turistički centar Laponije. Ističe se po trgovini kože.
Jezerska Finska se nalazi između Finske Laponije na sjeveru i Finskog primorja na jugu i jugozapadu. Finci nazivaju ovaj kraj "Suomi" - zemlja jezera. Geomorfološki to je dio morenskih bedema kojima su stvorene brojne jezerske depresije. Baš ova regija dala je atribut Finskoj amfibijska zemlja. Tu su mnogobrojna glacijalna jezera a pejsaž dopunjuju nepregledne četinarske šume. Najveće jezero je Saimaa, s cjelokupnim sustavom jezera pod imenom Velika Saimaa, površine od 4.400 km2. Sva jezera su tektonskipredisponirana, ali za njihovo konačno oblikovanje je značajna ledenjačka erozija i akumulacija. Najveća dubina jezera Saimaa je 82 m. Zapadno od Saimaa je jezero Päijännepovršine 1.065 m2, maksimalne dubine 93 m. Jezera su međusobno odvojena kordonima morena, ali su hidrografski povezana riječnim tokovima i kanalima. Neke rijeke npr.Oulu, Komo imaju značajne vodne snage, koje se iskorištavaju. Oko jezera se nižu mala sela s tipičnim drvenim kućama. Neka naselja imaju fizionomiju gradskih naselja. Između jezera izgrađene su tri željezničke pruge u smjeru sjever-jug i dvije u smjeru zapad-istok. Kao gradska središta razvili su se gradovi Kuopio, Tampere i Lahti. Kuopio je izraziti centar drvne industrije i središte cijele regije i Finske. U sferi utjecaja grada je rudarski revir Finske gdje se proizvodi bakar, olovo, cink, azbest i kvarc. Tu se nalazi rudarski centar Outokumpu. Tampere je najveći grad Jezerske Finske (preko 150.000 stanovnika). Poznat je po svojoj tekstilnoj, metalnoj i papirnoj industriji. On nosi epitet finski Manchester. Grad Lahti je u prijelaznoj oblasti, ima funkciju etapne stanice u kojoj se okupljaju sudionici zimskih sportova. U istočnim i središnjim dijelovima regije osnovano je nekoliko desetina tisuća novih gazdinstava nastalih od doseljenika s teritorija koji su pripali (poslije Drugog svjetskog rata) tadašnjem SSSR-u.
Jezerska Finska se nalazi između Finske Laponije na sjeveru i Finskog primorja na jugu i jugozapadu. Finci nazivaju ovaj kraj "Suomi" - zemlja jezera. Geomorfološki to je dio morenskih bedema kojima su stvorene brojne jezerske depresije. Baš ova regija dala je atribut Finskoj amfibijska zemlja. Tu su mnogobrojna glacijalna jezera a pejsaž dopunjuju nepregledne četinarske šume. Najveće jezero je Saimaa, s cjelokupnim sustavom jezera pod imenom Velika Saimaa, površine od 4.400 km2. Sva jezera su tektonskipredisponirana, ali za njihovo konačno oblikovanje je značajna ledenjačka erozija i akumulacija. Najveća dubina jezera Saimaa je 82 m. Zapadno od Saimaa je jezero Päijännepovršine 1.065 m2, maksimalne dubine 93 m. Jezera su međusobno odvojena kordonima morena, ali su hidrografski povezana riječnim tokovima i kanalima. Neke rijeke npr.Oulu, Komo imaju značajne vodne snage, koje se iskorištavaju. Oko jezera se nižu mala sela s tipičnim drvenim kućama. Neka naselja imaju fizionomiju gradskih naselja. Između jezera izgrađene su tri željezničke pruge u smjeru sjever-jug i dvije u smjeru zapad-istok. Kao gradska središta razvili su se gradovi Kuopio, Tampere i Lahti. Kuopio je izraziti centar drvne industrije i središte cijele regije i Finske. U sferi utjecaja grada je rudarski revir Finske gdje se proizvodi bakar, olovo, cink, azbest i kvarc. Tu se nalazi rudarski centar Outokumpu. Tampere je najveći grad Jezerske Finske (preko 150.000 stanovnika). Poznat je po svojoj tekstilnoj, metalnoj i papirnoj industriji. On nosi epitet finski Manchester. Grad Lahti je u prijelaznoj oblasti, ima funkciju etapne stanice u kojoj se okupljaju sudionici zimskih sportova. U istočnim i središnjim dijelovima regije osnovano je nekoliko desetina tisuća novih gazdinstava nastalih od doseljenika s teritorija koji su pripali (poslije Drugog svjetskog rata) tadašnjem SSSR-u.
Finsko primorje je predstavljeno izlaskom ove države na Baltičko more (Botnički i Finski zaljev). Nasuprot ostalim dijelovima Finske u ovoj regiji nema onih prepoznatljivih, za sjeverne zemlje, morenskih sedimenata. Ovdje se nalaze sedimenti morskog porijekla, ostaci nekadašnjeg Joldijskog mora. Finsko primorje, iako jedinstvena regija, može se podijeliti na dvije podregije: Sjevernije, prostor oko Botničkog i južnije prostor oko Finskog zaljeva.
Botničko primorje je pojas Finske uz istoimeni zaljev dug oko 700 km. Primorje je izloženo sjevernim vjetrovima. Od Švedske granice na sjeveru do grada Vaasa na jugu primorje je pod šumom. Značajnije naselje je grad Oulu, na ušću istoimene rijeke, koja je dio otoka istoimenog jezera. Poznat je kao centar drvne industrije. Sjevernije od njega je grad Kemi na istoimenoj rijeci Kemi, s istom funkcijom kao Oulu. Od njega vodi željeznička pruga za Murmansk, preko centralnog grada Jezerske Finske. Najjužnije točke Botničkog primorja su gradovi Vaasa i Pori.
Južno primorje Finci nazivaju "salpau selkä" (primorje uz sjevernu obalu Finskog zaliva). Regija ima povoljnije tlo i klimu čime su stvoreni uslovi za intenzivnu poljoprivredu istočarstvo. Ovdje uspijeva pšenica i šećerna repa. Ovo je najgušće naseljena oblast Finske. Paralelno sa obalom vode glavne željezničke i cestovne komunikacije. Pored aktivne uloge u poljoprivredi ova regija je i industrijski razvijena. Na jugozapadu je grad Turku, najstariji grad Finske, nekada i prijestolnica. Njegovi stanovnici najviše govore švedski. Okružen je skupinama otoka, koja tamo nazivaju "Schären", u blagoj klimi, plodnom okruženju, sa slikovitom srednjovjekovnom arhitekturom spada u najljepše finske gradove. Nedaleko od Turkua se nalazi arhipelag Åland, koji je bliže Švedskoj nego Finskoj. Sastoji se od oko 6.500 otoka od kojih je 80 naseljeno. Stanovnici govore švedski a bave se poljoprivredom i ribolovom. Najveći grad oblasti, ujedno i cijele države je Helsinki, veliki i moderan kulturni, politički, trgovački i industrijski centar. Istočno od njega je mali gradKotka, a zapadno gradić Hanko.
Površinu finskog prostora sačinjava Baltički štit. Štit je izgrađen od kristalnih škriljevaca, granita, gnajsa i vulkanita iz doba arhaika. Ovo područje je bilo nabrano u prekambriju. Djelovanjem vanjskih sila teren je uravnjen. U pleistocenu, finski prostor je bio potpuno prekriven inlandajsom[ima li koja druga riječ]. Pleistocena glacijacija i moćni inlandajs su na svakom koraku ostavili svoje tragove. Ledenjaci su kod manje otpornih stijena erodirali povlatne[je li točna riječ] slojeve sve do rezistentne podloge. Taj materijal je akumuliran u obliku morena. Morene su zagradile brojna jezera, tako da Finska izgleda iz aviona kao vodoravno presječena spužva u čijim se rupicama nalazi voda. Oko 80% Finske prekrivaju glacijalni nanosi u obliku morena i drumlina (izduženi brežuljci sastavljeni od gline i pijeska dužine 500 do 1000 metara, visine 20 do 30 metara). Veći dio finskog prostora čini blago ravni reljef od 100 do 300 m nadmorske visine. U Laponiji je ravan gdje se brijegovi dižu do 500 m.n.v. Na sjeverozapadu Finske su posljednji izdanci Skandinavskih planina, gdje se nalazi i najviši vrh države Haltiotuturi (1234 m).
Najstariji tragovi o ljudskom postojanju u Finskoj potječu od 8000 godine pr. Kr.. Ovi primitivni lovci i sakupljači su vjerojatno stigli s istoka. Proizvodnja lonaca karakterizira drugi tip kulture ljudi iz kamenog doba poznate kao ukrasna keramika. UspjehBattle-Ax kulture (1800. - 1600. pr. Kr.) možda je donešen u Finsku od indoeuropskih ljudi iz južnijih baltičkih regija. Ovi ljudi su bili uspješni pomorci i uveli poljodjelstvo. Udruživanja Battle-Ax ljudi s prethodnim stanovništvom dovelo je do noveKiukainen kulture. Brončano doba počelo je u Finskoj oko 1300. pr. Kr. Tijekom prvog perioda predkršćanske ere i narednih stoljeća ljudi su govorili jedan od ugro-finskih jezika. Prošlost Finske je vezana za dug period dominacije germanskih naroda(prvenstveno Šveđana), a s druge strane slavenskih naroda (Rusa). Etnogenetski ni s jednim susjedima nemaju ništa zajedničko. Najbliži etnički srodnici su im Mađari u Panonskoj nizini. Finci su narod Ugro-finskog porijekla. Šveđani su pokorili i politički sebi prisvojili cijelu Finsku. Ona je bila njihov posjed sve do 1809. godine. Dva plemena Finci i Hemejci primili surimokatoličku vjeru, a Karelijci grčko-istočnu od Rusa. Poslije 1809. godine Finska potpada pod Rusku vlast sve do 1917.godine. U tom razdoblju, 1906. godine, Finska je promijenila izborni zakon i postala prva zemlja na svijetu koja je dala ženama pravo glasa i pravo da budu birane. Po proglašenju Lenjinovih socijalističkih naroda o samoopredjeljenju naroda Rusije, Finci su iskoristili trenutak i postali samostalna država. Finska je tijekom Drugog svjetskog rata napadnuta od tadašnjeg SSSR-a te je morala ustupiti SSSR-u dio Karelije s gradom Viborgom, cijelu obalu Ladoškog jezera i zaljev Petsamo na obali Barentsovog mora, te je tako Finska svedena na današnji prostor. Konačan mirovni sporazum sa Sovjetima potpisan 1947. godine. Naknada štete u obliku roba široke potrošnje je isplaćena u potpunosti 1952. i tri godine kasnije pola otoka je vrećeno Finskoj. Novi odnosi sa SSSR-om su doveli do legalizacije komunističke partije, sporazum o prijateljstvu suradnji i obostranoj pomoći.
Površinu finskog prostora sačinjava Baltički štit. Štit je izgrađen od kristalnih škriljevaca, granita, gnajsa i vulkanita iz doba arhaika. Ovo područje je bilo nabrano u prekambriju. Djelovanjem vanjskih sila teren je uravnjen. U pleistocenu, finski prostor je bio potpuno prekriven inlandajsom[ima li koja druga riječ]. Pleistocena glacijacija i moćni inlandajs su na svakom koraku ostavili svoje tragove. Ledenjaci su kod manje otpornih stijena erodirali povlatne[je li točna riječ] slojeve sve do rezistentne podloge. Taj materijal je akumuliran u obliku morena. Morene su zagradile brojna jezera, tako da Finska izgleda iz aviona kao vodoravno presječena spužva u čijim se rupicama nalazi voda. Oko 80% Finske prekrivaju glacijalni nanosi u obliku morena i drumlina (izduženi brežuljci sastavljeni od gline i pijeska dužine 500 do 1000 metara, visine 20 do 30 metara). Veći dio finskog prostora čini blago ravni reljef od 100 do 300 m nadmorske visine. U Laponiji je ravan gdje se brijegovi dižu do 500 m.n.v. Na sjeverozapadu Finske su posljednji izdanci Skandinavskih planina, gdje se nalazi i najviši vrh države Haltiotuturi (1234 m).
Najstariji tragovi o ljudskom postojanju u Finskoj potječu od 8000 godine pr. Kr.. Ovi primitivni lovci i sakupljači su vjerojatno stigli s istoka. Proizvodnja lonaca karakterizira drugi tip kulture ljudi iz kamenog doba poznate kao ukrasna keramika. UspjehBattle-Ax kulture (1800. - 1600. pr. Kr.) možda je donešen u Finsku od indoeuropskih ljudi iz južnijih baltičkih regija. Ovi ljudi su bili uspješni pomorci i uveli poljodjelstvo. Udruživanja Battle-Ax ljudi s prethodnim stanovništvom dovelo je do noveKiukainen kulture. Brončano doba počelo je u Finskoj oko 1300. pr. Kr. Tijekom prvog perioda predkršćanske ere i narednih stoljeća ljudi su govorili jedan od ugro-finskih jezika. Prošlost Finske je vezana za dug period dominacije germanskih naroda(prvenstveno Šveđana), a s druge strane slavenskih naroda (Rusa). Etnogenetski ni s jednim susjedima nemaju ništa zajedničko. Najbliži etnički srodnici su im Mađari u Panonskoj nizini. Finci su narod Ugro-finskog porijekla. Šveđani su pokorili i politički sebi prisvojili cijelu Finsku. Ona je bila njihov posjed sve do 1809. godine. Dva plemena Finci i Hemejci primili surimokatoličku vjeru, a Karelijci grčko-istočnu od Rusa. Poslije 1809. godine Finska potpada pod Rusku vlast sve do 1917.godine. U tom razdoblju, 1906. godine, Finska je promijenila izborni zakon i postala prva zemlja na svijetu koja je dala ženama pravo glasa i pravo da budu birane. Po proglašenju Lenjinovih socijalističkih naroda o samoopredjeljenju naroda Rusije, Finci su iskoristili trenutak i postali samostalna država. Finska je tijekom Drugog svjetskog rata napadnuta od tadašnjeg SSSR-a te je morala ustupiti SSSR-u dio Karelije s gradom Viborgom, cijelu obalu Ladoškog jezera i zaljev Petsamo na obali Barentsovog mora, te je tako Finska svedena na današnji prostor. Konačan mirovni sporazum sa Sovjetima potpisan 1947. godine. Naknada štete u obliku roba široke potrošnje je isplaćena u potpunosti 1952. i tri godine kasnije pola otoka je vrećeno Finskoj. Novi odnosi sa SSSR-om su doveli do legalizacije komunističke partije, sporazum o prijateljstvu suradnji i obostranoj pomoći.
Finci čine više od 93% populacije i potomci Šveđana oko 6%. Daleki sjever je naseljen s oko 2.500 Samija, a druge manje grupe čine manje od 1%. Iako su Šveđani u manjini oni imaju svoju političku stranku, svoje škole i druge institucije. 67% populacije je urbano. Više od 93% govori Finski koji je Uralski jezik. Oko 6% ljudi, uglavnom koncentriranih naAlandskom arhipelagu govore Švedski. Sami govore Samski jezik. Evangelistička Luterovska crkva prevladava, njeni članovi čine 86% stanovništva. Sloboda vjeroispovjesti je zagarantirana. Pravoslavna crkva, iako nacionalna, u broju pristaša opada od Drugog svjetskog rata.
Po popisu iz 2002., Finska ima, 5.183.545 stanovnika (15 stanovnika/km²) što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Više od 2/3 populacije je smješteno u južnim krajevima. Helsinki ima oko 1.054.127 stanovnika (2005.), te je intelektualni, proizvodni i trgovački centar. Slijedeća tri najveća grada su Tampere - 281.092, Turku - 242.153, Oulu - 166.053 koji su također industrijski centri.
Drugi svjetski rat je ostavio Finsku s ogromnim gospodarskim problemima uključujući visoku inflaciju, nezaposlenost i nepovoljna vanjskotrgovinska bilanca. Od tada se industrijski sektor širio do šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Osim javnih ustanova, industrija i biznis su privatizirani. Državni proračun 1998. predviđao je 41,3 milijarde dolara proračunskih prihoda i 43,1 milijardu dolara proračunskih troškova. Porast domaće proizvodnje u 2000. g. bio je 121,5 milijarda USD.
Drvna masa, papir, drvoprerađivačka industrija predstavlja značajan segment finske industrije. Ranih 1990-ih je proizvođeno oko 1,3 metr. tona papira godišnje. Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 milijuna godišnje. Finska posjeduje industriju teških strojeva, metala, brodova, tiskarskog materijala, elektro industriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odjeće, kemikalija, keramike i stakla.
Finska je značajan izvor bakra (proiz. 11.600 metr. tona 2000. g.), cinka, srebra (24 metr. tone), a krom, nikal i zlato se također iskopavaju. Papir, drvna masa i drvni proizvodi čine 40% god. Finskog izvoza. Uvoz uključuje benzin, kemikalije, strojeve, transportnu opremu, grožđe, čelične proizvode, hranu i tekstil. Značajna trgovina se vodi s Njemačkom, UK, Švedskom, i drugim zemljama EU. 2000. g. uvoz je bio 32,6 bilijuna dolara, a izvoz 44,5 milijardi dolara. Finska je član slobodne trgovinske unije od 1961., a u siječnju 1995. pridružila se Europskoj uniji. Radna snaga broji 2,6 milijuna ljudi 2000. g. Radnike zastupaju radnički sindikati gruprani u dvije velike federacije: Središnja organizacija i Konfederacija plaćenih radnika.
0 komentari:
Objavi komentar