nedjelja, 28. lipnja 2015.

FC Liverpool

Liverpool Football Club je profesionalni nogometni klub iz grada Liverpoola, koji se nalazi na sjeverozapadu Engleske. Klub je stalni učesnik Premier League i jedan je od najuspješnijih klubova u historiji engleskog nogometa. Osvojio je 18 naslova prvaka Engleske, 7 FA kupova, 8 Liga kupova, 3 UEFA kupa i 5 naslova UEFA Lige prvaka.
Ovaj nogometni klub osnovan je davne 1892. godine. Ubrzo je stekao veliku popularnost i postao veliki klub osvojivši do 1947. godine 5 Ligaških prvenstava. Liverpool FC je neko vrijeme, bio u nižerangiranom prvenstvu (druga divizija), sve dok klub nije preuzeo menadžer Bill Shankly 1959. godine.
Pod Shanklyjevim vođstvom, Liverpool FC je postigao veliki uspjeh i osvojio 3 Ligaška prvenstva, 2 FA kupa i prvi evropski trofej – UEFA kup. Između 1977. i 1984. godine klub je osvojio čak 4 evropska trofeja, poslije 1990. došao je slab period osvojivši samo jedan naslov UEFA Lige prvaka (2005. godine u Istanbulu).
Katastrofa koja se desila na stadionu Heysel ostavila je veliku mrlju na klub i njegove navijače, jer je 39 navijača Juventusa izgubilo život bježeći od navijača Liverpoola, u trenutku kada se srušio zid jedne tribine. Međutim, moglo bi se reći da slična sudbina nije zaobišla navijače Liverpoola, tačnije njih 96 je izgubilo život kada se na Hillsboroughu 1989. godine, zbog prenartpanosti stadiona, jedan dio tribine potpuno srušio. Ove nesreće ostavile su veliki trag na engleski i evropski nogomet i dan danas.
Liverpoolov stadion je Anfield, na kojem tim igra od samog osnivanja. nogometni klub Liverpool ima mnogobrojne navijače za koje se govori da su jedni od najvjernijih i najglasnijih u cijeloj Evropi. Najveći rivali Liverpoola su Everton (gradski rival), Manchester United i Sunderland, a u novije vrijeme i londonski klubovi Arsenal i Chelsea.
Anfield je stadion kojeg je isprva koristio nogometni klub Everton (1884.-1892.). Međutim, iznajmljivač stadiona i direktor Evertona John Houlding, imao je velikih nesuglasica oko plaćanja za najam stadiona, te je iz tih i drugih finansijskih razloga odlučio da napusti Everton FC.
Na napuštenom Anfieldu, John Houlding odlučio je osnovati novi klub „Everton F.C. and Athletic Grounds Ltd.“ ili kraće „Everton Athletic“, ali je naziv morao biti promijenjen jer je nogometni savez Engleske (FA) odbio priznati ime, zato što je klub Everton već postojao. 1892. klub je dobio novi naziv – Liverpool F.C.
Prve sezone Liverpool FC je osvojio Lancashire ligu, te se uspješno plasirao u drugu diviziju, u kojoj su na kraju sezone slavili i postali prvaci. Time su se plasirali u prvu diviziju, te su postali prvaci u sezoni 1900./1901., a kasnije i u sezoni 1905./1906. Do svog prvog finala FA kupa stigli su 1914., ali ih je zaustavio Burnley s 1-0. Na kraju sezone 1921./1922. i 1922./1923. ponovo su postali prvaci, ali su preko 20 godina čekali na novu titulu, kada su 1946./1947. po peti put postali prvaci. Poslije poraza od Arsenala u finalu FA kupa 1950. klub je pretrpio teške trenutke i ispao iz prve divizije u sezoni 1953./1954.
Dolaskom škotskog stručnjaka Billa Shanklya 1959. godine, stanje u klubu se drastično mijenja. Shankly je postao menadžer Liverpoola, otpustio 24 igrača i izmijenio unutrašnjost Anfielda kako bi imao prostorije gdje bi razvijao svoju strategiju. Tu je Shankly, zajedno sa Joeom Faganom, Reubenom Benettom i Bobom Paisleyjem, počeo oblikovati novi tim.
U prvu diviziju Liverpool FC došao je u sezoni 1961./1962. Dvije godine kasnije, klub pod upravom Billa Shanklya, osvojio je naslov prvaka prve divizije, a godinu nakon i prvi FA kup. Dok je Shankly bio menadžer, klub je osvojio još tri naslova: 1965./1966. naslov prvaka Engleske i 1972./1973. naslov prvaka Engleske i UEFA kup. Poslije toga Shankly je otišao u penziju, a na njegovo mjesto došao je njegov asistent Bob Paisley. Paisley[1] je vodio klub od 1974. do 1983. godine. On je bio uspješniji nego njegov prethodnik, te je druge sezone kao menadžer, osvojio naslov prvaka Engleske i UEFA kup. U sezoni 1976./1977. Liverpool je pod vođstvom Paisleya odbranio naslov prvaka Engleske i osvojio Evropski kup po prvi put, ali je zamalo mogao osvojiti i FA kup. Naredne godine Liverpool FC je osvojio 2. mjesto u prvoj diviziji i uspio odbraniti Evropski kup, pri tom osvojivši i Evropski superkup. Bob Paisley bio je najuspješniji menadžer Liverpoola, što svjedoči 21 osvojeni trofej tokom devetogodišnjeg upravljanja klubom. Paisley je s Liverpoolom osvojio: 3 Evropska kupa, UEFA kup, 3 uzastopna Liga kupa i 6 naslova prvaka Engleske.
Paisleyja je nakon penzije (1983.) zamijenio njegov asistent Joe Fagan. Fagan je s Liverpoolom osvojio naslov prvaka Engleske, Liga kup i Evropski kup i postao prvi Englez koji je osvojio 3 trofeja u sezoni. 1985. godine Liverpool FC je ponovo igrao u finalu Evropskog kupa. Protivnik je bio italijanski klub Juventus, a utakmica je odigrana na stadionu Heysel[2]. Prije tog susreta, izbili su neredi, gdje su huligani iz reda Liverpoola probili ogradu koja ih je odvajala od italijanskih navijača, te počeli se tući. Zbog velike težine i pritiska na tribinu, srušio se zid koji je usmrtio 39 navijača Juventusa. Bez obzira na ta dešavanja susret je odigran i Juventus FC je pobijedio s 1-0. Engleski klubovi su, zbog nehumanog ponašanja huligana, dobili zabranu učestvovanja na evropskim takmičenjima od 5 godina, a Liverpool FC od 10 godina. Ta zabrana za Liverpool je kasnije smanjena na 6 godina.
Fagan je dao ostavku nakon katastrofe, a na njegovo mjesto je došao Kenny Dalglish[3]. Dalglish je postigao dobar uspjeh, osvojivši 3 naslova prvaka Engleske i Liga kup. Uspjeh Liverpoola bio je zasjenjen katastrofom na Hillsboroughu, koja se desila na utakmici protiv Nottingham Forresta u polufinalu FA kupa. 15. aprila 1989. zbog prenartpanosti stadiona, tribina na kojoj su bili navijači Liverpoola se srušila, te je u tom momentu život izgubilo 94 navijača, 95. navijač je podlegao zbog povreda nakon 4 dana, a 96. žrtva bila je u komi gotovo 4 godine i nije se probudila. Zbog te katastrofe vlasti su odredile da se stadioni detaljno provjere i da se postave klupe, kako ne bi došlo do prenatrpanosti. Dalglish je 1991. godine napustio Liverpool, a kao razlog naveo je kritikovanja zbog nesreće na Hillsboroughu[4].
Pobjeda Liverpoola od 3-0 nad Sunderlandom, 2. februara 2008. na stadionu Anfield
Poslije Dalglisha na klupi su bili Ronnie Moran (jednu godinu) i Graeme Souness (dvije godine) koji je uspio osvojiti samo FA kup 1992. 1994. godine na mjesto menadžera došao je Roy Evans koji je vodio klub do 1998. godine, te osvojio 1995. Liga kup. Poznat je po utakmici dekade 1990-ih (izabrana u aprilu 2003. na dodjeli nagrada Premier lige), koja je odigrana na Anfieldu 3. aprila 1996. godine. Liverpool FC je u ovoj utakmici pobijedio Newcastle United s 4-3.
Poslije Evansa, na kormilo je došao Francuz Gérard Houllier. Houllier[5] je u sezoni 2000./2001. osvojio FA kup, Liga kup i UEFA kup. Naredne sezone, Houllier je imao operaciju srčanog mišića, a Liverpool je završio na 2. mjestu iza Arsenala. Poslije toga Houllier nije donio očekivani rezultat, te je na njegovo mjesto 2004. došao Španac Rafael Benitez. Pod vođstvom Beníteza, Liverpool je osvojio naslov UEFA Lige prvaka i FA kup. Liverpool je prve sezone pod palicom Beníteza, završio na 5. mjestu engleske Premier lige, ali je osvojio naslov UEFA Lige prvaka, pobijedivši u Istanbulu 2005. godine AC Milan na penale poslije regularnih 3-3 (poslije penala Liverpool 6-5 AC Milan). U sezoni 2006./2007. klub je završio za potragom investicija, jer su klub preuzeli američki biznismeni George Gillett i Tom Hicks. Te sezone Liverpool je pokušao ponovo osvojiti naslov UEFA Lige prvaka, ali ih je AC Milan ovaj put zaustavio u Atini (AC Milan 2-1 Liverpool FC). U sezoni 2008./2009. Liverpool FC je ostvario najviše bodova u Premier ligi (ukupno 86), te na kraju sezone završio na 2. mjestu iza Manchester Uniteda. U sezoni 2009./2010. Liverpool sezonu završava na razočaravajućem 7. mjestu te nakon 6 godina menadžer Rafael Benitez odlazi iz kluba sporazumno raskinuvši ugovor.
1.7.2010. uprava kluba predstavila je novog menadžera Liverpoola, Roya Hodgsona, koji je raskinuo ugovor s londonskim klubom Fulham, i potpisao trogodišnji ugovor s Liverpoolom[6]. Nakon niza neuspjeha u Liverpoolu, posebno zbog ispadanja iz Carling kupa od nižerazrednog Northampton Towna (2-2, 4-2 na penalima) te poraza od Blackpoola i Wolverhamptona na Anfieldu i od Evertona, Newcastlea i Blackburna u gostima, Roy Hodgson je dobio otkaz i njegovu poziciju je preuzeo legendarni nogometaš i bivši menadžer Liverpoola Kenny Dalglish [7]. Nakon niza neuspjeha u Premier ligi, i bez obzira na osvajanje Liga kupa, vlasnici su bili nezadovoljni učinkom Kennya Dalglisha, koji je preko 100 miliona GBP potrošio na transfere te nije ispunio cilj - vratiti Liverpool u Ligu prvaka. Dalglishu su uručili otkaz samo godinu dana nakon imenovanja za menadžera. Za novog menadžera kluba izabrali su Brendana Rodgersa[8], doskorašnjeg menadžera Swansea City AFC. Novi menadžer kluba Rodgers u svojoj debitantskoj sezoni na klupi Liverpoola mijenja dosta stvari, a prije svega dovodi nove mlađe nogometaše za koje smatra da će pojačati tim. Neki od njih su se posebno nametnuli i osigurali mjesto u startnih 11 igrača. To su prije svega Daniel Sturridge i Phillipe Coutinho koji su odmah po dolasku, nakon zimskog transfer roka, ostvarili značajan doprinos igri. Liverpool je 2012./13. sezonu završio na 7. mjestu (pozicija više nego prethodne sezone) uz značajno veći broj postignutih golova, a te sezone tim je podbacio u kup takmičenjima (rana ispadanja od Oldham Athletica u FA kupu, Swansea Citya u Liga kupu te od Zenita iz St. Petersburga u 1/16 finala Lige Evropa). No bez obzira na loše rezultate u prvoj sezoni, vlasnici kluba odlučili su zadržati trenutnog menadžera, prije svega zbog njegove vizije i nogometne filozofije, jer gaji atraktivan i brz napadački nogomet, ali i zbog politike podmlađivanja ekipe. I nisu pogriješili, jer je Brendan Rodgers već u narednoj sezoni ostvario postavljeni cilj - TOP4 pozicija koja vodi klub u najelitnije evropsko klupsko takmičenje UEFA Ligu prvaka. Liverpool je u sezoni 2013./14. ostvario nevjerovatan niz od 16 neporaženih utakmica, te 11 uzastopnih pobjeda, te je u jednom trenutku konkurisao za naslova prvaka Engleske. No, zbog relativno lošeg rostera ekipe, kao i zbog činjenice da nisu bili aktivni u zimskom transfer roku, pad koncentracije i umor uzeli su danak pred sami kraj prvenstva, te je Liverpool okončao sezonu na 2. poziciji sa 84 osvojena boda (2 boda manje od Manchester Citya) i gol razliku 101-50.

Anfield je stadion nogometnog kluba Liverpool od 1892. godine. Isprva je Anfield imao kapacitet od 20.000 mjesta, ali se vremenom proširivao. Najveća tribina stadion nazvana je The Kop (dobila je ime po čuvenoj bici kod Spion Kopa u Južnoj Africi, gdje je oko 300 vojnika iz Liverpoola poginulo), i imala je kapacitet od 28.000 mjesta, više nego mnogi stadioni u Engleskoj. Po toj tribini neki navijači Liverpoola FC sebe nazivaju Kopites. Tribina je nakon katastrofe u Hillsboroughu prepravljena te joj je kapacitet smanjen na 12.390 sjedećih mjesta. Anfield ima 4 tribine koje se različito zovu: The Kop – najveća tribina, Anfield Road – suprotna tribina Kopu i najmanja po veličini (9.074 mjesta), Main Stand (12.227 mjesta) i Centenary Stand (11.762 mjesta). Trenutni kapacitet stadiona Anfield je 45.276 sjedećih mjesta, a prema kriteriju UEFA-e Anfield spada u grupu stadiona s 4 zvjezdice.
2006. godine gradsko vijeće Liverpoola odobrilo je istoimenom klubu izgradnju novog stadiona na Stanley parku, oko 270 m dalje od Anfielda, a novi stadion bi trebao imati kapacitet od 60.000 mjesta. Trenutni vlasnici Liverpoola John W. Henry i Tom Werner planiraju da do 2013. godine skupe novčana sredstva za rekonstrukciju i povećanje kapaciteta Anfielda, jer su odbacili mogućnost izgradnje potpuno novog stadiona. Radovi na pripremi terena za proširivanje kapaciteta stadiona (rušenje okolnih kuća i drugih objekata) počeli su sredinom 2014. godine, a ako sve bude po planu prošireni Anfield mogao bi biti završen 2017. godine.
Liverpoolov trening centar Melwood nalazi se u području grada Liverpoola koje se zove West Derby.

U trenutku osnutka Liverpool FC imao je slične boje dresa kao i gradski rival Everton. Crne čarape, plavi šorc i plavo-bijeli dresovi činili su opremu od 1892. do 1894. kada je klub zamijenio boje, te narednih 60 godina koristio crveno-bijelu kombinaciju, tj. crveni dres, bijeli šorc i crvene ili bijele čarape. 1901. godine klub je za svoj bedž i logotip odabrao pticu Liverbird koja krasi grb grada Liverpoola.
Bill Shankly je odlučio da odabere potpuno crvenu opremu, smatrajući da crvena boja djeluje upečatljivo i ostavlja psihološki utisak na terenu – crveno kao opasno, moćno i zastrašujuće. Igrači su po prvi put odjenuli potpuno crvenu opremu na utakmici protiv Anderlechta 1964., i od tada je crvena oprema uvijek na igračima kada igraju „kod kuće“ na Anfieldu.
Boje opreme kada igrači igraju utakmice u gostima su vremenom varirale, ali najduže su se zadržale 3 kombinacije: siva podloga s crvenim detaljima, zelena podloga s bijelim detaljima i crna podloga sa zlatnim detaljima[9]. Na evropskim takmičenjima (Europa liga i UEFA Liga prvaka) obično su u upotrebi bijeli dresovi, šorcevi i čarape s crvenim detaljima.
Sponzori opreme za Liverpool FC su se vremenom mijenjali, isprva je to bio Umbro (do 1985.), zatim Adidas (1985.-1996.), Reebok (1996.-2006.) i ponovo Adidas (od 2007. do 2012.). Trenutni sponzor opreme za nogometni klub Liverpool je američka kompanija Warrior Sports. Liverpool FC bio je prvi britanski klub koji je nosio logotip sponzora na svojim dresovima, i to nakon što su postigli sporazum s Hitachijem 1979. godine. Slijedeća tri glavna sponzora bili su: Crown Paints, Candy i Carlsberg. S Carlsbergom je klub potpisao dugogodišnji ugovor o saradnji, koji je trajao preko 17 godina (1992.-2010.). Trenutni sponzor Liverpoola je banka Standard Chartered[10], čiji natpis na dresovima igrači nose od početka sezone 2010./2011.
Zvanični logotip nogometnog kluba Liverpool je ptica Liverbird (motiv iz grba grada), smještena u sredini štita. Iznad štita nalazi se natpis sa Shanklyjeve kapije – You'll Never Walk Alone[11]. Sa strana se nalaze dva plamena koji simbolizuju vječnu vatru na spomeniku Hillsborough, koja gori u znak sjećanja na stradale navijače u katastrofi iz 1989. godine.
Navijači Liverpoola imaju dva nadimka koji su u upotrebi: The Reds (Crveni) i The Scousers. Liverpool FC ima jedne od najvjernijih i najglasnijih navijača u cijeloj Evropi. Tome u prilog govori činjenica da su karte za domaće utakmice (na Anfieldu) gotovo uvijek rasprodane. Tokom sezone 2008./2009. Liverpool FC je imao 4. prosječnu posjećenost u engleskom nogometu: na Anfieldu je bilo 44.318 gledalaca[12] po utakmici, što predstavlja 96.8 % ukupnog kapaciteta stadiona.
Neki navijači Liverpoola sebe nazivaju Kopites, što bi značilo da su nekada stojali (kada nije bilo klupa), dok danas sjede na Kopu. Od 1960. godine navijači pred svaku utakmicu pjevaju popularnu pjesmu „You'll Never Walk Alone“ (u prijevodu „Nikada nećeš šetati sam/a“). Pjesma originalno potječe iz mjuzikla „Carousel“ kojeg su napisali Richard Rodgers i Oscar Hammerstein II. Elvis Presley je jedno vrijeme izvodio pjesmu „You'll Never Walk Alone“, a kasnije su i muzičari iz Liverpoola – Garry and the Pacemakers, snimili svoju izvedbu. U čast velikom treneru i menadžeru nogometnog kluba Liverpool, 2. augusta 1982. otvorena je Shanklyjeva kapija („Shankly Gates“) s natpisom „You'll Never Walk Alone“.
Vječiti i najveći derbi u Engleskoj je svakako onaj između Liverpoola i Manchester Uniteda
Neki navijači Liverpoola, kao i mnogi drugi u Engleskoj, dugo vremena su bili na meti policije, zbog svog huliganskog i vandalskog ponašanja. Ostali su zapamćeni zbog dva tragična događaja: stradanju navijača Juventusa na stadionu Heysel (Bruxelles, Belgija) 1985., koje su huligani iz Liverpoola stjerali u ćošak, gdje se obrušio zid; i stradanju navijača Liverpoola kada se (zbog prentarpanosti stadiona) srušila tribina na Hillsboroughu (Sheffield, Engleska) 1989. na utakmici FA kupa, protiv Nottingham Forresta. Liverpool FC je zbog tragičnog događaja na Heyselu kažnjen sa 6 godina neigranja u evropskim takmičenjima, dok su engleski klubovi dobili jednu godinu manje. Policija je u Engleskoj pooštrila mjere kazne zbog huliganstva, tako da su danas rijetki incidenti na stadionima.
Liverpool FC ima mnoge rivale od kojih se ističu Everton, Manchester United, Sunderland, Arsenal i Chelsea. Everton je gradski rival iz Liverpoola, pa je ovaj vječiti derbi dobio ime „Merseyside derby“ (derbi na istočnoj obali rijeke Mersey). Sunderland, Arsenal i Chelsea su također rivali, ali ne tako popularni kao Everton i Manchester United. United je daleko najveći rival Liverpoolu, što govori činjenica da je posljednji igrač (Phil Chisnall) direktno prešao iz Liverpoola u Manchester United davne 1964. godine.
Najveći rivali nogometnog kluba Liverpool su:
  • Everton FC
  • Manchester United FC
  • Sunderland AFC
  • Arsenal FC
  • Chelsea FC

    Osnivačem fudblaskog kluba smatra se John Houlding, koji je ujedno bio i prvi vlasnik kluba. Vlasništvo Houldinga trajalo je oko 12 godina (1892.-1904.). Poslije Houldinga mijenjali su se različiti vlasnici jer su mnogi bogati Englezi imali dionice u Liverpoolu. 1950-ih godina klub dolazi u vlasništvo familije Moores. David Moores imao je do 2004. godine 51% dionica Liverpoola i tada je odlučio staviti klub na prodaju. Tri godine je trajala potraga za novim vlasnicima i 6.2.2007. godine Moores prodaje klub Amerikancima Tomu Hicksu i Georgu Gillettu za gotovo 219 miliona GBP. Ovaj dvojac nije imao jasnu viziju razvoja nogometnog kluba i često su se suvlasnici neslagali oko klupske politike, što je dovelo do nerazumijevanja navijača i do pada rejtinga samog kluba. Čak se u nekim izvorima tvrdi da se dug nogometnog kluba Liverpoola stalno povećavao, jer su Hicks i Gillette dugove svojih američkih kompanija prepisivali na Liverpool. Nakon očajne sezone 2009/10. (ispadanje kluba već u grupnoj fazi Lige Prvaka, manjak novaca za transfere, lažna obećanja vlasnika za gradnjom novog stadiona...) počelo se sve više govoriti o prodaji kluba. Bogati arapski investitor Dubai International Capital (DIC), ogranak velike firme Dubai Holding čiji je vlasnik šeik Mohammed bin Rashid Al Maktoum, pokušavao je u više navrata (2006.-2008.) da kupi klub, ali je isprva Moores, a kasnije i Hicks zabranio prodaju kluba šeiku. Grupa navijača Share Liverpool FC, namjeravala je okupiti 100.000 navijača kluba koji bi skupili 500 miliona GBP (svaki po 5.000 GBP) potrebno za kupovinu kluba, ali je plan propao jer nisu uspjeli skupiti toliko novaca u kratkom vremenu.
    Maja 2010. godine klupski proračun je pokazao dug od 350 miliona GBP, sa gubicima preko 55 miliona GBP. Vidjevši da Hicks i Gillett nisu u stanju vraćati pomenuti dug, glavni kreditor tj. zajmodavac kluba Royal Bank of Scotland (RBS) pokrenuo je sudski postupak protiv dužnika Hicksa i Gilletta, gdje im je dato 6 mjeseci da se organizuju i da vrate dug, ili će u protivnom kreditor preuzeti klub u svoje ruke i naplatiti dug od prodaje kluba. RBS je podnio tužbu protiv Amerikanaca Visokom sudu u Londonu i postavio rok do 15.10.2010. da se izmire dugovi. Međutim, američki dvojac je negirao odluku britanskog suda i pokrenuo postupak na teksaškom sudu, kako bi tužili upravni odbor (ostale direktore) kluba jer su kako kažu "bili umiješani u epsku prevaru i da su htjeli prodati klub kako bi ukrali koji milion i oštetili vlasnike Hicksa i Gilletta". Rok za izmirenje duga se bližio, a klubu je prijetila kazna od -9 bodova zbog silnih dugovanja i administrativnih problema (tzv. administrativna kazna Premier lige). Stoga je uprava kluba (5 direktora od kojih su dvojica Hicks i Gillett) odlučila glasati protiv vlasnika (3-2 u korist direktora) i staviti klub na prodaju. Martin Broughton je izabran za predsjednika kluba i direktori su mu dali odobrenje da rukovodi procesom prodaje kluba. 15. oktobra 2010. britanski sud u Londonu izdao je zakonski nalog poništenja odluke suda u Teksasu i dozvolio prodaju kluba novim vlasnicima - američkoj kompaniji New England Sports Ventures (NESV). NESV je preuzeo klub od RBS-a za 300 miliona GBP, a ubrzo nakon kupovine kluba novi vlasnik NESV je promijenio naziv u Fenway Sports Group (FSG). Kompanijom FSG upravljaju dioničari, od kojih su dva najveća John W. Henry i Tom Werner. FSG pored Liverpoola je vlasnik baseball kluba Boston Red Sox i Salem Red Sox, te posjeduje 80% dionica sportskog kanala NESN i 50% dionica automobilskog kluba Roush Fenway Racing (NASCAR).


    Tokom svoje bogate historije nogometni klub Liverpool FC je promijenio 19 menadžera. Najuspješnija dva menadžera bili su engleski stručnjak Bob Paisley (vodio klub od 1974. do 1983. g.), koji je bio najuspješniji i najtrofejniji menadžer kluba te škotski stručnjak Bill Shankley (vodio klub od 1959. do 1974. g.) koji je postavio temelje uspješnom i jakom nogometnom klubu iz Liverpoola. Francuski stručnjak Gerard Houllier i španski stručnjak Rafael Benitez ostvarili su postignuća u FA kupu i evropskim takmičenjima. Posljednji trofej UEFA Lige prvaka koji je osvojio Liverpool bio je u nevjerovatnom finalu protiv AC Milana u Istanbulu 25.05.2005. godine, kada je klubom upravljao Benitez. Legenda kluba Kenny Dalglish osvojio je posljednji trofej s Liverpoolom - naslov Liga kup pobjednika 2012. godine. Aktuelni menadžer kluba je sjevernoirski stručnjak Brendan Rodgers.
    Prvu utakmicu koju je Liverpool FC odigrao, dobio je rezultatom 8-0 protiv Higher Waltona u Lancashire ligi. Ian Callaghan drži rekord po broju nastupa za klub – odigrao ukupno 857 utakmica za Liverpool FC (19 sezona od 1958.-1978.), kao i po broju nastupa u utakmicama Engleskog nogometnog prvenstva (ukupno 640 utakmica). Preko 500 nastupa za Liverpool FC ima i Jamie Carragher.
    Rekorder svih vremena po broju golova za Liverpool FC je Ian Rush koji je dao 346 golova. Drugi po broju golova je Roger Hunt (245 golova), a treći je Gordon Hodgson (240 golova). Hodgson je postavio rekord od 17 het-trikova za Liverpool FC. Pet je nogometaša koji su igrajući za Liverpool FC postigli 5 golova u jednoj utakmici: John Miller, Andy McGuigan, John Evans, Ian Rush i Robbie Fowler. Steven Gerrard je nogometaš Liverpoola koji je dao najviše golova na evropskim takmičenjima (ukupno 29).
    Najveća pobjeda koju je Liverpool FC ostvario je 11-0 protiv kluba Strømsgodset IF 1974. godine. 1989. godine Liverpool FC je na Anfieldu pobijedio Crystal Palace s 9-0[15]. Najveći poraz nogometaši Liverpoola su doživjeli 1954. kada ih je Birmingham City savladao s 9-1. Pobjeda Liverpoola od 8-0[16] protiv Beşiktaşa J.K. je treća najveća u historijiUEFA Lige prvaka (otkako je uveden trenutni format takmičenja 1992. godine).
    Po izboru navijača (oko 110.000 navijača glasalo na anketiranju) 2006. godine, tri najistaknutija nogometaša Liverpoola svih vremena su Kenny Dalglish, Steven Gerrard i Ian Rush. Nagrade za uspjeh u Liverpoolu dobila su 3 igrača: Michael Owen, Ian Rush i Steven Gerrard. Owen je dobio prestižnu nagradu Ballon d'Or, Rush koji je postigao 32 gola 1984. godine dobio je evropsku zlatnu kopačku, a Gerrard je izabran za klupskog nogometaša godine 2005. po izboru UEFA-e. Između 2011. i 2014. godine za Liverpool FC je igrao Luis Suarez, nogometaš koji igra za reprezentaciju Urugvaja. U te tri godine Suarez je ubilježio 133 nastupa i 82 gola u dresu Liverpoola, a posljednju sezonu u crvenom dresu igrao je kao preporođen igrač, postigavši 31 gol (prestigao Robbiea Fowlera, koji je držao klupski rekord od 28 postignutih golova u sezoni te izjednačio rekord Cristiana Ronalda i Robina van Persia po broju postignutih golova u engleskim nogometnim klubovima), te time osvojio brojna priznanja i nagrade: PFA igrač godine (po izboru Asocijacije profesionalnih nogometaša), FAW igrač godine (po izboru Asocijacije nogometnih novinara), igrač sezone u Premier ligi Engleske, dobitnik nagrade Zlatna kopačka Premier lige Engleske, te zajednička nagrada s Cristianom Ronaldom - Evropska zlatna kopačka.

1 komentari: