Skoplje se nalazi na strateški važnoj poziciji u središnjem dijelu Balkanskog poluotoka, nedaleko od glavne prometnice koja vodi od Zapadne Europe preko Beograda do Soluna u Grčkoj. Grad je smješten u uskoj dolini rijeke Vardar, koju zatvaraju planine Skopska Crna Gora na sjeveru i Vodno na jugu. Iz takvog zemljopisnog položaja proizašao je i izdužen oblik grada, koji se prostire gotovo 25 km u smjeru istok-zapad (duž Vardara), a manje od 10 km u smjeru sjever-jug.
Klimatski, Skoplje je također određeno svojim kotlinskim položajem. Stoga su ljeta sparna i suha, a zime hladne i maglovite.
Prosječna nadmorska visina grada je 240 metara.
Prva naselja na mjestu današnjeg Skoplja datiraju još iz prethistorije. U antičko doba tu se nalazio grad Scupi (na ušćuLepenca u Vardar, zapadno od današnjeg centra grada), kojeg su osnovali rimski legionari. U srednjem vijeku, Skoplje je u sastavu Istočnog Rimskog carstva (kasnijeg Bizanta) i Bugarske. Umjesto Scupija, kojeg je uništio potres, car Justinijan u 6. stoljeću osniva novo naselje Justiniana Prima. Grad postaje dio srednjovjekovne srpske države u 13. stoljeću. Godine 1346. srpski car Dušan ga proglašava glavnim gradom svog carstva, koje se raspalo nakon njegove smrti.
Godine 1392. Skoplje zauzimaju Turci i ono ostaje pod njihovom vlašću više od 500 godina, s jedinim prekidom 1689. kada ga je nakratko zauzeo i spalio austrijski vojskovođa Giovanni Piccolomini. U dugom razdoblju turske vladavine Skoplje u potpunosti poprima izgled orijentalnog grada s džamijama, čaršijom, mahalama i pretežno islamiziranim stanovništvom. UBalkanskim ratovima, 1912. ga zauzima srpska vojska, te postaje dio Kraljevine Srbije. Nakon Prvog svjetskog rata u sastavu je Kraljevine SHS, odnosno kasnije Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je od 1929. do 1941. centar Vardarske banovine. Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije od strane Sila Osovine u travnju 1941. godine, Skoplje i veći dio Makedonije su priključeniBugarskoj. U studenom 1944. oslobodile su ga partizanske jedinice.
U sastavu SFRJ postaje glavni grad Socijalističke Republike Makedonije, koja je po prvi put organizirana kao zasebna jedinica. To je razdoblje brzog rasta i izgradnje Skoplja, koje je nakratko zaustavio katastrofalni potres 26. lipnja 1963. godine. Više od 1.000 ljudi je poginulo, a preživjeli stanovnici su ostali bez domova, jer je najveći dio grada posve porušen. Normalizacija života je bila brza uz pomoć iz čitavog svijeta, te se Skoplje uspješno oporavilo. Međutim, rekonstrukcija i uređenje grada bili su dugotrajni, te ni danas nisu posve dovršeni.
Prvi podaci o stanovništvu Skoplja datiraju iz 1455. godine, kada je grad imao 4.091 stanovnika. Godine 1930. Skoplje je imalo oko 50.000 stanovnika, što govori da se u samo pedesetak godina brojnost građana povećala deset puta. Brojka od 100.000 stanovnika prvi put nadmašena je u popisu stanovništva iz 1948. godine. Veliki porast stanovništva posljedica je nagle industrijalizacije nakon Drugog svjetskog rata i njegove nove uloge kao političkog, gospodarskog i kulturnog centra Makedonije unutar SFRJ. Spomenuti podatak predstavlja sve veći problem za državu, budući da svi ostali gradovi znatno manji (gradovi Kumanovo i Bitola broje oko 100.000 stanovnika), te se stoga ne može osigurati ravnomjeran razvoj. Prema popisu iz 2002.. godine uže gradsko područje imalo je 506.926 stanovnika a šire 578.144 stanovnika. Popis iz 2006. godine donosi brojku od 510.000 stanovnika užeg gradskog područja te 668.518 stanovnika koji žive na širem gradskom području.
Etničku većinu čine Makedonci, dok su najznačajnije nacionalne manjine Albanci, Romi i Srbi. Od deset gradskih općina, u njih sedam većinsko stanovništvo su Makedonci, u dvije Albanci (Čair i Saraj), te u jednoj Romi (Šuto Orizari - jedina romska općina u Europi).
Za vrijeme bivše Jugoslavije, Skoplje se razvijalo kao industrijsko središte Makedonije, što je i dovelo do velikog priljeva novih stanovnika u grad. Najznačajnije industrijske grane su bile tekstilna, kemijska (kombinat "OHIS"), farmaceutska ("Alkaloid"), tiskarska i metaloprerađivačka. Po osamostaljenju Makedonije, njeno gospodarstvo se našlo pred teškim problemima. Skoplje kao glavni grad je bilo i danas je u nešto boljoj poziciji od ostatka države, u kojoj je trećina stanovništva nezaposlena. I njegova industrija je stradala, ne samo zato što se nije mogla potpuno prilagoditi novom kapitalističkom sustavu, već i zbog grčke blokade i etničkih sukoba u Makedoniji 2001. godine. Posljednjih godina je vidljiv stanovit napredak, posebno stoga što je došlo do preorijentacije s industrije na uslužne djelatnosti, kao i zbog većih stranih ulaganja.
Nakon 90-ih godina 20. stoljeća porastao je značaj Skoplja kao jednog od prometnih čvorišta Jugoistočne Europe. Grad je smješten na sjecištu dva europska cestovna koridora: br. 8 (istok-zapad, povezuje gradove Drač i Varnu) i br. 10 (sjever-jug, povezuje gradoveSalzburg i Solun). Promet je dodatno unaprijeđen izgradnjom gradskog poluprstena, koji se nalazi sjeverno od središta grada. Autobusne veze uspostavljene su sa Beogradom, Bitolom, Ohridom, Sofijom i Solunom te manjim makednonskim gradovima.
Glavni željeznički kolodvor udaljen je oko 2 km od središta grada te se sastoji od 10 perona. Izgrađen je 70-ih godina 20. stoljeća nakon što je stari kolodvor stradao u potresu 1963. godine. Željezničke linije prevoze putnike prema Beogradu, Bitoli, Kičevu, Kočanima i Kosovu Polju.
Međunarodna zračna luka Aleksandar Veliki nalazi se u općini Petrovec, oko 22 km istočno od središta Skoplja. Putničke linije uspostavljene su prema sljedećim europskim gradovima: Beč, Beograd, Dortmund, Eindhoven, Istanbul, Ljubljana, Rim, Treviso, Zagreb iZürich.
Autobusna mreža razgranata je po cijelom gradu, a povezuje ga i sa obližnjim okolnim naseljima. Godine 2011. i 2012. u dva navrata kupljeno je ukupno 304 nova gradska autobusa od tvrtki dobavljača iz Ukrajine i Kine.
Sveučilište Ćirila i Metoda u Skoplju najveće je u Republici Makedoniji te ima oko 50.000 studenata. Izgrađeno je između 1946. i 1949.Drugo državno sveučilište u gradu je Međunarodno balkansko sveučilište koje broji 500-tinjak studenata. Također, postoje i mnoga privatna sveučilišta i visoke škole, od kojih su primjeri: Sveučilište FON, Sveučilište American College, Sveučilište New York University i Pravoslavni teološki fakultet.
Najpoznatiji športski objekti u Skoplju su Sportska dvorana Boris Trajkovski i nogometni stadion Arena "Filip II. Makedonski". U Skoplju postoje još 4 sportske dvorane, koje su manje od dvorane Borisa Trajkovskog. Također, ima i nekoliko manjih nogometnih stadiona.
Za vrijeme bivše Jugoslavije, Skoplje se razvijalo kao industrijsko središte Makedonije, što je i dovelo do velikog priljeva novih stanovnika u grad. Najznačajnije industrijske grane su bile tekstilna, kemijska (kombinat "OHIS"), farmaceutska ("Alkaloid"), tiskarska i metaloprerađivačka. Po osamostaljenju Makedonije, njeno gospodarstvo se našlo pred teškim problemima. Skoplje kao glavni grad je bilo i danas je u nešto boljoj poziciji od ostatka države, u kojoj je trećina stanovništva nezaposlena. I njegova industrija je stradala, ne samo zato što se nije mogla potpuno prilagoditi novom kapitalističkom sustavu, već i zbog grčke blokade i etničkih sukoba u Makedoniji 2001. godine. Posljednjih godina je vidljiv stanovit napredak, posebno stoga što je došlo do preorijentacije s industrije na uslužne djelatnosti, kao i zbog većih stranih ulaganja.
Nakon 90-ih godina 20. stoljeća porastao je značaj Skoplja kao jednog od prometnih čvorišta Jugoistočne Europe. Grad je smješten na sjecištu dva europska cestovna koridora: br. 8 (istok-zapad, povezuje gradove Drač i Varnu) i br. 10 (sjever-jug, povezuje gradoveSalzburg i Solun). Promet je dodatno unaprijeđen izgradnjom gradskog poluprstena, koji se nalazi sjeverno od središta grada. Autobusne veze uspostavljene su sa Beogradom, Bitolom, Ohridom, Sofijom i Solunom te manjim makednonskim gradovima.
Glavni željeznički kolodvor udaljen je oko 2 km od središta grada te se sastoji od 10 perona. Izgrađen je 70-ih godina 20. stoljeća nakon što je stari kolodvor stradao u potresu 1963. godine. Željezničke linije prevoze putnike prema Beogradu, Bitoli, Kičevu, Kočanima i Kosovu Polju.
Međunarodna zračna luka Aleksandar Veliki nalazi se u općini Petrovec, oko 22 km istočno od središta Skoplja. Putničke linije uspostavljene su prema sljedećim europskim gradovima: Beč, Beograd, Dortmund, Eindhoven, Istanbul, Ljubljana, Rim, Treviso, Zagreb iZürich.
Autobusna mreža razgranata je po cijelom gradu, a povezuje ga i sa obližnjim okolnim naseljima. Godine 2011. i 2012. u dva navrata kupljeno je ukupno 304 nova gradska autobusa od tvrtki dobavljača iz Ukrajine i Kine.
Sveučilište Ćirila i Metoda u Skoplju najveće je u Republici Makedoniji te ima oko 50.000 studenata. Izgrađeno je između 1946. i 1949.Drugo državno sveučilište u gradu je Međunarodno balkansko sveučilište koje broji 500-tinjak studenata. Također, postoje i mnoga privatna sveučilišta i visoke škole, od kojih su primjeri: Sveučilište FON, Sveučilište American College, Sveučilište New York University i Pravoslavni teološki fakultet.
Najpoznatiji športski objekti u Skoplju su Sportska dvorana Boris Trajkovski i nogometni stadion Arena "Filip II. Makedonski". U Skoplju postoje još 4 sportske dvorane, koje su manje od dvorane Borisa Trajkovskog. Također, ima i nekoliko manjih nogometnih stadiona.
0 komentari:
Objavi komentar