Zenica

Zenica je grad u Zeničko-dobojskom kantonu, u srednjem dijelu Bosne i Hercegovine. Ekonomsko je središte geografske regijeSrednje Bosne i pored Travnika i Bugojna najvažniji grad tog dijela države.
Urbani dio današnje Zenice formirao se kroz nekoliko specifičnih faza koje hronološki zahvataju vrijeme neolitske zajednice, ilirske gradine, rimskog municipija Bistua Nuova, najznačajnijeg nalaza (II-IV vijek) u kojem dominira monumentalna ranokršćanska dvostruka bazilika, pored koje je u Evropi identifikovana samo još jedna. Na Bilimišću su pronađeni tragovi antičkog naselja. U Putovićima i Tišini, gdje dominira villa rustica, terma, hram kao i niz drugih pratećih objekata.

Historija o srednjovjekovnoj Zenici 13. i 14. vijeka vrlo je nedostatna. Postoji tek jedna mala vijest iz 1244. godine vezana za povelju hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Prema do sada proučenim dokumentima, sadašnje ime grada prvi put se spominje 20. marta 1436. godine, a kasnije se Zenica spominje u seriji dokumenata vezanih za Dubrovačku Republiku.

U razdoblju srednjeg vijeka, tačnije 1370. godine, spominje se naselje Klopče, kao i porodica toga imena, 8. januara 1404. godinebosanski did iz Janjića šalje depešu dubrovačkom knezu Vlahi Sorkočeviću. U zeničkom naselju Varošišće otkopana je crkva iz srednjeg vijeka i franjevački samostan Sv.Marije, koju je gradio kipar Ivan Hrelić, učenik Juraja Dalmatinca.

Vrijeme političke samostalnosti srednjovjekovne Bosne direktno je vezano za Zenicu, prije svega Gradješinom pločom i aktomabjuracije, čime je dopunjeno Kulinovo vrijeme, ali određuje i činjenice političke moći. Blizina tvrdog grada Vranduka, sjedište bosanskih kraljeva, Janjica i hiže dida bosanskih krstjana (u historiografiji nazivanih bogumilima, bosanskim hereticima itd.), sa stećcima u Puhovcu i Pojskama, nekoliko pisara i graditelja pored ostalog su činjenice i dokaz posebnog značaja ovog kraja u srednjem vjeku. I imenom (Bistua Nuova, Bilino polje, Brod) te Zenica od 20. marta 1436. godine ovaj grad je vezan za centralni dio države i rijeke Bosne.

U vrijeme vladavine Osmanlija (1463-1878) činjenicom da se promjenom smjera glavnog trgovačkog puta mijenja i funkcija samog grada, te osim kratkog perioda kad je bila sjedište brodskog kadije (do 1557. godine) Zenica je kasaba, opet osobenog lika sa nekoliko džamija (Sultan Ahmedova poznata kao Čaršijska džamija, Osman-Ćelebijna, Sejmenska, Jalijska), medresom (1737.), nekoliko mekteba, vrlo interesantnim nišanima, šadrvanima, hanovima, karavansarajima. U jednom opisu iz 1697. godine govori se o Zenici, gdje uspjevaju dinje "a sam kraj je vrlo pitom". Prema pretpostavkama, Zenica je imala 2.000 stanovnika, među kojima dominiraju Bošnjaci, da bi krajem 18. vijeka u izvorima bili spominjani i Srbi i Hrvati, a u 19. vijeku i Jevreji.

Poslije razaranja i egzodusa provalom vojske Eugena Savojskog 1697. godine nastupa vrijeme stabilizacije, te se u administrativnom, urbanom, poslovnom i topografskom smislu izdvaja zenička čaršija sa prepoznatljivim obilježjima.

Grade se kapitalni objekti šireg drustveno-ekonomskog značaja, koji će biti život ali i sudbina Zenice. To su željeznička pruga od Bosanskog Broda do Zenice (1879.), Rudnik uglja (1880.), Fabrika papira (1885.), Željezara (1892.), Kazneni zavod (1886.), što će pored ostalog izazvati niz promjena i kvalitetnih i kvantitenih pomaka u razvoju grada.

Početkom 20. vijeka, desio se urbani bum (za nekoliko puta se povećao broj stanovnika, po popisu iz 1910. godine tu je živjelo 7.215 stanovnika), evidentna je ubrzanaurbanizacija (pravoslavna crkva Rođenja Svete Bogorodice sagrađena je 1885. godine, dvije katoličke crkve 1910. godine, sinagoga 1903. godine), gradnja nekoliko prenoćišta,hotela, škola, vodovod, modernih puteva itd.

Dvadeseti vijek u Zenici obilježen je nizom zanimljivih, tipičnih i neobičnih manifestacija, pojačanom industrijalizacijom, posebno poslije 1938. godine izgradnjom Grube pruge, pauperizacijom djela stanovništva, njegovom proleterizacijom, ali i miješanjem gradskog-evropskog i domaćeg bosanskog mentaliteta i navika. Razvija se grad specifičnih funkcija i namjena, posebno omeđen dvjema činjenicama Kazneni zavod i Željezara Zenica ali i dragocjenom potvrdom života ovih ljudi, Kameniti most koji vezuje kuću Koste Jefića i Osmanage Mehmedića i jevrejsku Havru punih devedeset godina.

U periodu između 1941. i 1945. godine, evidentan je napor domaćeg stanovništva (potpisivanjem čuvene Rezolucije zeničkih muslimana maja 1942. godine) da sačuvaju koordinate poštovanja i uvažavanja, ali i zaštite golog života, kroz formiranje svog autentičnog znaka, muslimanske milicije u Šerićima, Doglodima, Babinu, ali i kroz partizanske odrede što je davalo i imalo određenu zahtjevnost i težinu. To je bila dimenzija zeničkog oblika otpora, grad nije imao velikih razaranja, terora niti žrtava, što je konstanta i činjenica prvorazrednog značaja i vrijednosti. Dimenzije antifašističke borbe su bile nažalost, određivane njihovim ideološkim određenjem što će u poslijeratnom vremenu devalvirati do neslućenih razmjera.

Grad Zenica ima grb i zastavu. Grb je četvrtasto polje s polukružnom osnovom uokvireno dvjema linijama, čiji su debljina i međuprostor jednaki. Grb sadrži šest elemenata koji su prikazani linijama crne boje iste debljine. Lijevom stranom, prateći okvir polja grba, proteže se kontura rijeke Bosne, koju u donjem dijelu sijeku dvije horizontalne linije - simbol komunikacije. U preostalom dijelu polja grba prikazana su četiri simbola kružne forme koji predstavljaju (s lijeva na desno odozgo prema dolje) simbol Vranduka - sjeverne kapije grada, jedan od šest križeva sa ploče bana Kulina, ujedno i simbol kršćanstva, polumjesec - simbol islama i osmanskog perioda i ukršteni čekići - simbol rudarstva i teške industrije, a indirektno i simbol austrougarskog perioda.

Polje grba je obojeno žutom i zelenom bojom. Žuta boja pokriva polje do nivoa gornja dva kružna elementa, a zelena boja preostali dio polja. Polumjesec u donjem dijelu je također ispunjen žutom. Kontura rijeke je bijela. Zastava grada Zenica je bijele boje. Odnos širine i dužine zastave je 1:2. Zastava se u svim varijantama koristi u uspravnom položaju. Na sredini zastave nalazi se grb položen uspravno po dužini zastave. Širina grba zauzima 2/3 širine zastave.

Uslovi i način upotrebe grba i zastave grada Zenica propisuju se posebnom odlukom Vijeća.

Zenica je poznat industrijski centar. U dosadašnjoj politici razvoja dominirale su bazne grane industrije (proizvodnja gvožđa i čelika i rudarstvo). Eksploatacija mrkog uglja u Zenici je otpočela 1880. godine, a proizvodnja čelika 1892. godine.

U predratnom periodu (1990. godine) u Zenici pored ostalog proizvedeno je 1,4 miliona tona čelika i 924.000 tona uglja, 1.018.000 m² tkanine, 158.000 hl mlijeka, itd. Broj zaposlenih radnika iznosio je 53.419 od čega u društvenom sektoru 49.415 (privreda 42.965 i 6.450 u vanprivredi), a u privatnom sektoru 4004 zaposlena.

Premda Zenica u ratnom periodu (1992-1995) nije pretrpjela ratna razaranja u onoj mjeri kao neka druga mjesta u Bosni i Hercegovini ipak se mora konstatovati da je rat ostavio značajne posljedice po privredu. One se ogledaju prvenstveno u obustavljanju kontinuiranog procesa proizvodnje čelika i velikom smanjenju proizvodnje.

Ratarstvo i stočarstvo imaju značajne preduslove za daljnje povećanje proizvodnje uz veću primjenu agro-tehničkih mjera. U ratarskoj proizvodnji najzastupljenija je proizvodnja kvalitetnog krompira sa značajnim tržnim viškovima, mrkve, luka, kukuruza, pšenice i povrća. Izvan Zenice cijenjen je i tražen poznati ovčiji sir.

Zenica spada u gradove sa teškom industrijom koji su neracionalno zagađivali i uništavali okolinu. Poslje agresije na BiH, glavni krivac za teško ekološko stanje u Zenici, Željezara, je bila onesposobljena. Međutim prije nekoliko godina je djelimično počela s radom stara Željezara, te je iz tih i drugih razloga u Zenici osnovana nestranačka, građanska organizacija "Eko pokret", a kasnje i politička strankaZeleni Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Zenici.

Tako je uz njihovo zalaganje sliv Babine rijeke proglašen parkom prirode. Postoje inicijative da se napravi brana na Vranduku koja bi prouzrokovala ekološku katastrofu. Zeleni BiH kao i "Eko pokret" se protive tome i zalažu za proglašenje Vranduka nacionalnim parkom.

Zenica ima izuzetnu bazu za razvoj sporta i masovne fizičke kulture. Zenički sportisti i sportski radnici ostvarili su niz zapaženih rezultata, kako u Bosni i Hercegovini, tako i na međunarodnoj sportskoj sceni.

Nogometni klub "Čelik" dvostruki je osvajač nekadašnjeg Srednjoevropskog kupa. Od priznavanja Bosne i Hercegovine, "Čelik" je tri puta bio državni prvak, a u dva navrata osvajač kupa.

Radovi na izgradnji poslovno-sportskog centra u Zenici (Kamberovića polje)

Značajne rezultate ostvarili su i ragbisti "Čelika", koji su bili osmostruki prvaci bivše Jugoslavije, 6 puta su osvojili kup, a "Čelik" je i dvostruki prvak BiH.

Od 1992. godine, zapažene međunarodne rezultate ostvarili su: teniserka Mervana Jugić, skakač uvis Elvir Krehmić, strijelac Šejla Kurtagić, karatista Arnel Kalušić itd.

U Zenici djeluje 45 klubova u kojima je zaposlen veliki broj profesionalaca i amaterskih radnika u sportu. Zenica je i jedini bh. grad u kojem djeluje Klub ekstremnih sportova (Scorpio), sa težištem na alpinizam i sportsko penjanje.