Sredinom oktobra 1919. godine je mjesno partijsko vijeće donijelo odluku o osnivanju RSD-a te je krajem oktobra 1919. godine održana osnivačka skupština.
Na osnivačkoj skupštini je sekretar Mitar Trifunović Učo dao prijedlog za naziv "Gorki" po ruskom književniku Maksimu Gorkom. Prijedlog je prihvaćen, a u okviru društva sa radom je počela fudbalska sekcija čiji su prvi igrači bili iz porodice Mott, Mustačević, Zaboš, Mujezinović, Šifer, Josić, Zafani, Morankić, Mešković itd. Interesantno je da su potomci neki od navedenih i danas sa nama, veliki prijatelji FK Sloboda.
U sljedećih par godina društvo je bilo izloženo pritiscima koji su bili karakteristični za to vrijeme te vlast nastojala da se promijeni boljševički naziv društva. Godine 1923. je sud naredio zabranu društva, ali su određeni aktivisti nastavili sa aktivnostima zbog čega su ležali u zatvoru. Zahvaljujući upornom zalaganju aktivista koji su osnovali Gorki 20.11.1927. godine je osnovano RSD Sloboda, a u njenom okrilju i fudbalska sekcija. Nosioci ideja i 1919. i 1927. godine su bile skoro sve iste osobe.
Nakon Drugog svjetskog rata Sloboda je počela igrati u Zonskoj ligi da bi 1958. godine ostvaren plasman u Drugu saveznu ligu. Igrajući sa ekipama ekipama iz Slovenije, sjeveroistočnog dijela Hrvatske i sjeverozapadne Srbije kroz Drugu saveznu ligu Zapad i Sjever, Sloboda uspjeva dva puta se plasirati u Prvu saveznu ligu te oba puta se u društvu naboljih zadržava po jednu sezonu.
Ipak, Sloboda u sezoni 1968/69, nakon baraža sa Budućnosti iz Podgorice ostvaruje ponovni plasman u Prvu saveznu ligu u kojoj se zadržala slijedeće 22 sezone, odnosno sve do raspada bivše države, a samim time i zajedničke lige.
U ovom periodu Sloboda igra bitnu ulogu u ex Jugoslovenskom fudbalu te Santosi sa Tušnja, kako je prozvana ekipa Slobode sredinom 70-tih, postaje regionalni fudbalski centar u kojem priliku za afirmaciju dobijaju igrači mahom sa područja današnjeg Tuzlanskog kantona, sjeveroistočne BiH i Vojvodine.
1971. godine FK "Sloboda" osvaja kup Prvoligaša pobjedom nad Željezničarom rezultatom 1:0. Iste godine je ostvaren plasman u finale Kup-a maršala Tita u kome je poražena u dva susreta od Crvene Zvezde 0:4 u Tuzli i 2:0 u Beogradu. Ipak najveći uspjeh ostvaren je u sezoni 1976/77. godine kada je nakon osvojenog trećeg mjesta u prvenstvu izboren plasman u kup UEFA, a nakon poraza u Las Palmasu od istoimene ekipe, rezultatom 5:0, i minimalne pobjede u Tuzli, rezultatom 4:3, "Sloboda" se oprostila od daljeg takmičenja.
Pored ovih rezultata treba istaći uspješno učešće u balkanskom kupu 1970. godine kao i osvajanje Rapan kupa 1984. godine. Otkako je u sezoni 1968/69. godine uveden trofej za fer-plej, FK "Sloboda" je u 19 završenih fudbalskih šampionata ovo priznanje osvojila šest puta. Za reprezentativce selekcije ex JugosLavije nastupilo je 29 fudbalera FK "Sloboda" Tuzla.
Osamostaljivanjem države Bosne i Hercegovine, FK "Sloboda" Tuzla ima značajnu ulogu u prvenstvu gdje je ostvarila visoke plasmane, u takmičenju za kup BiH šest puta je bila finalist takmičenja, a u sezoni 2008/2009 je ponovila svoj najbolji poslijeratni uspjeh (1995/96) te osvojila 3. mjesto u Premijer ligi. Sloboda je u ovom periodu dva puta bila učesnikUEFA InterToto kupa gdje je oba puta došla do drugog kruga.
U sezoni 2011/12 Sloboda je nakon 42 godine izgubila status u društvu naboljih. Prethodnu i ovu sezonu Sloboda je član Prve lige FBiH sa ciljem vraćanja u Premijer ligu.
[[Stadion Tušanj je stadion na kojem FK Sloboda igra svoje utakmice punih 56 godina. Nosi ime po dijelu grada Tuzle u kojem je smješten. Stadion se počeo graditi u proljeće 1947. godine. Radilo se udarnički, svakodnevno su dolazile brigade mladih iz tadašnjih kvartova, iz škola, pomagali radnici iz preduzeća. Međutim, teško vrijeme poslije Drugog svjetskog rata, puno bitnijih stvari u to vrijeme kao i činjenica da se sistem takmičenja tih godina stalno mijenjao pa su i ambicije Slobode se mijenjale, su doprinijeli da radovi na Tušnju utihnu. U to vrijeme Sloboda je igrala na terenu Proletera iz Kreke. Teren se nalazio na prostoru današnjeg novoizgrađenog tržnog centra Tuš na Ircu.
Iz tog vremena ostaće upamćena prva noćna utakmica u Tuzli. Naime te noći, 4.avgusta 1956. godine, u okviru tadašnje Zonske lige Sloboda je ugostila Željezničar iz Sarajeva.
Formiranje Zonske lige 1955.godine, u kojoj je Sloboda igrala sa timovima kao što su Sarajevo, Borac, Čelik, Željezničar, je počelo privlačiti veliku pažnju tuzlanske publike. Slobodine dobre igre i visoka pozicioniranost su reanimirale radove na Tušnju. Svečano otvaranje se desilo 28.jula 1957. godine za koju se upriličila prijateljska utakmica Sloboda-Zagreb.
Iako je rezultat bio u drugom planu Sloboda je visoko slavila rezultatom 5:2 (0:1). Bio je to događaj decenije u Tuzli, a okupilo se preko 10.000 gledalaca na tek izgrađenomTušnju.
Tušanj je slijedeću deceniju postao gost ekipama iz cijele bivše države jer je Sloboda ubrzo nakon otvaranja stadiona ušla u Drugu saveznu ligu, tačnije 1958. godine gdje je uz dva jednogodišnja izleta u Prvu saveznu ligu (1959/60 i 1962/63) uspješno se takmičila sve do 1969. godine.
Tušanj je bio mjesto na kojem su mnogi naši očevi i majke učestvovale na sletovima povodom svečanih dana bivše države, kao i na manifestacijama obilježavanja postojanja kluba.
Odlične igre, zapažena rola u Prvoj saveznoj ligi i Kupu Maršala, kao i trka za prestižom su rezultirale izgradnjom reflektora čija je gradnja dovršena 1979. godine.
Do početka 90-tih većih radova na Tušnju nije bilo iako je u Rudarskoj 2 godinama stajala maketa nadogradnje stadiona. Došao je još jedan rat, promijenilo se puno stvari. Sloboda pored par ekipa koje su bile standardni prvoligaši u ligi bivše države počinje da se takmiči sa ekipama koje su prije rata igrale republičke pa i među općinske lige. Naravno, u tim prvim godinama je bilo puno prioritetnijih, egzistencijalnih stvari. Ipak, ne možemo se oteti utisku da je upravo u tim prvim poslijeratnim godinama, krajem 90-tih, interesovanje za za utakmice bio mnogo veći nego što je sada u sadašnje vrijeme. Tušanj je rijetko bivao ispod 4-5 hiljada posjete, a na utakmicama sa starim rivalimaSarajevom, Željezničarem, Čelikom je bio i više od 8.000 gledalaca. U to vrijeme tribine su bile pune, a već afirmirana navijačka skupina Fukare Tuzla je dupke punila stajanje.
Prvih godina novog milenijuma osvanule su i nove stolice što je dalo novo ruho izgledu tribina.
Međutim, istih godina tadašnja uprava čini korak za koji će se ispostaviti da nije bio najbolje rješenje. Iako nisu bila osigurana sredstva za gradnju popularnog "stajanja" isto biva srušeno sa obrazloženjem da će na tom mjestu niknuti tribina u roku od 3 mjeseca. Prošlo je više od 10 godina, a nekadašnje stajanje i dalje zjapi srušeno dok pogled na njega samo budi sjetu i prelijepe uspomene svakog onog ko je odrastao gledajući utakmice sa tog mjesta. Tih godina velika rezultatska i organizacijska kriza je zahvatila redove Slobode tako da pored grčevite borbe za opstanak u redovima vodstva kluba i općinskih vlasti nije ni bilo neke pretjerane želje za gradnjom stadiona. Jedino su navijači ti koji nisu prestali potencirati gradnju stadiona svo to vrijeme. Parolama, sloganima, grafitima i dr. pokušala se reanimirati tuzlanska sportska javnost i ukazati na potrebu gradnje stadiona kao jednog od preduslova za dizanja kluba iz sumornog sivila.
U periodu 2007-09 stadion Tušanj ponovo postaje sve češća tema u kuloarima. U 2008. godini Općinsko vijeće je donijelo odluku o osnivanju „Javne ustanove gradski stadion Tušanj“ čime je preuzelo na sebe obavezu gradnje stadiona. Krajem juna 2009. godine putem medija je obaviještena javnost o skorom početku gradnje Sjeverne tribine sa 1. julim 2009. godine kao datumom početka radova. Radovi na Tušnju su počeli 01. jula 2009. godine, u 11.30h rušenjem ulaza na stajanje starog 52 godine. Radovi na izgradnji sjeverne tribine još uvijek traju.
Nakon avantura i kratkih izleta u Prvu ligu Jugoslavije došla je sezona 1968/69. Razigravanje za Prvu ligu se igralo sa Budućnosti iz Podgorice. Fenomenalnih 3:0 za crveno-crne u uzvratu u Podgorici odjeknulo je kao bomba u slanom gradu. Svi koji su mogli išli su do Sarajeva dočekati igrače na aerodromu. Do Tuzle u koloni je već bilo nekoliko stotina automobila. Svečani doček je održan na trgu i tako je sve počelo. Godine odličnih izdanja Slobode u Prvoj ligi su postale standard, Tušanj je bio pun, prosjek je bio 10-12 hiljada na stadionu, a naravno sve je gorilo kada su dolazili ekipe velike četvorke.
U tim godinama A tribina Tušnja okuplja one najvatrenije. Bili su to ljudi svih profila, svih zanimanja, raznih imovinskih stanja, ali svi su bili vatreni i strastveni u svojoj ljubavi prema Slobodi. Upravo po tome se A tribina i razlikovala od ostalih tribina. Spontano se formiraju društva, ekipice, njihova mjesta su bila poznata na A tribini.
Krajem 70-tih svim klincima koji su dolazili u Univerzitetsku i od koji je većina kasnije poslije postala jezgro grupe koja organizirano počinje pratiti tuzlanske klubove prvo pod nazivom "Red-Black Killers", a kasnije "Fukare".
Prve godine poslije rata donose veliko rivalstvo sa zeničkim Čelikom pa samim time i sa Robijašima. Ono što je interesanto ja da su tada odnjegovana pojedina prijateljstva na toj relaciji koja su se poslije prenosila na novije generacije te se i danas zadržao jedan zdrav, sportski i prijateljski odnos sa mnoštvo ličnih poznanstava i prijateljstava.
U međuvremenu opšte stanje na BH tifo sceni dobija sasvim drugi izgled. Sukobi postaju svakodnevnica pa tako i naša grupa nije izuzetak. Stvara se tradicija sukoba saManijacima, Hordama, Ultrasima. Vrlo česti neredi u našem gradu na Fukare bacaju pogrešnu percepciju grada pa tako se Fukare personificiraju sa nečim lošim, ali obzirom da isto breme nosi većina grupa to je stvar sa kojom se mora živiti i mijenjati.
0 komentari:
Objavi komentar