Fudbalski klub Sarajevo je nogometni klub iz bosanskohercegovačkog glavnog grada Sarajeva i jedan od najuspješnijih klubova u državi. Klub je osnovan 24. oktobra 1946. godine i najuspješniji je klub iz SR Bosne i Hercegovine u ligi bivše SFRJ, osvojivši dvije titule prvaka u sezonama 1966–67. i 1984–85. U novijoj, poslijeratnoj historiji, FK Sarajevo je jedan od najistaknutijih članova Premijer lige Bosne i Hercegovine uz osvojenih pet kupova Bosne i Hercegovine (1997, 1998, 2002, 2005 i 2014.)[6], 3 prvenstva BiH (1998/99[7], 2006/07[8], 2014/15) te su u 6 navrata bili viceprvaci. Jedan su od dva najpopularnija fudbalska kluba u državi, uz gradskog rivala FK Željezničar, s kojim dijele snažan rivalitet koji se ogleda kroz nadaleko poznati sarajevski derbi.
Od decembra 2013. godine, malezijski biznismen, investitor i predsjednik Berjaya Groupa, Vincent Tan, je otkupio dio upravljačkih prava FK Sarajeva.
24. oktobra 1946. godine spajanjem RSD "Udarnik" i OFD "Sloboda" osnovano je sportsko društvo "Torpedo". Klub se prvi put pojavio na jugoslovenskom sportskoj sceni iste godine pod imenom SD Torpedo. Prvi predsjednik novoosnovanog kluba je Safet Džinović, dok su potpredjednici bili Vojo Marković i Alojz Stanarević. Osim toga, Josip Bulat je imenovan za trenera. Novoformiranom timu, koji je naslijedio Udarnika kao i njegove rezultate i položaj u ligi, su se pridružili i odabrani igrači iz Udarnika i Slobode. Na početku to su bili: Hodžić, Vlajičić, Šarenkapa, Pauković, Fizović, Konjević, Radović, Viđen i Mustagrudić a poslije Mantula, Glavočević, Tošić, Pecelj, Novo, Strinić, Đ. Lovrić i Alajbegović. Tim je odigrao svoju prvu utakmicu 3. novembra 1946. godine.
Godinu dana kasnije, 5. oktobra 1947. godine održana je historijska skupština na kojoj je odlučeno da SD Torpedo mijenja naziv u SDM "Sarajevo". Prema planu koji je iznesen na sastanku u velikoj dvorani fiskulturnog doma novo Sportsko društvo trebalo je okupiti ono najbolje iz grada Sarajeva i BiH.
U septembru 1948. godine,[9] klubu se pridružuje i tadašnja jugoslovenska fudbalska legenda, Miroslav Brozović, koji je u velikoj mjeri u klub donio potrebno iskustvo. Mostarac je ranije nastupao za FK Partizan a bio je i kapitan reprezentacije Jugoslavije s kojom je na olimpiskim igrama u Londonu osvojio i srebrnu medalju[9]. Brozoviću je ponuđena pozicija igrača i trenera što je i prihvatio,[9]okrenuvši se ka cilju da klub uvede u jugoslovensku prvu ligu jer je upravo po okončanju prethodne sezone klub napustio elitni rang nogometnog takmičenja.
Kao samostalan fudbalski klub "Sarajevo" egzistira od 20. maja 1949. godine, a dan kasnije je registrovano u Fudbalskom savezu područja Sarajevo.[10]
Znatno ojačano pomenutim igračima, klub uspjeva u drugoj sezoni Jugoslovenske lige ući u društvo najboljih, ali nakon samo jedne sezone ispadaju[11] da bi se odmah slijedeće sezone ekspresno vratili u prvu ligu. 1950. godine Sarajevo zauzima peto mjesto[9][11] , a dvije godine nakon toga klub se sa uspjehom bori za opstanak[11]. Nakon toga sve do sezone 1956/57 Sarajevo se može svrstati u red stabilnih prvoligaša[11]. U sezoni 1956/57, u prvoj sezoni nakon povlaćenja Brozovića iz aktivnog igranja, FK Sarajevo ispada u drugu ligu, a već slijedeće sezone se vraćaju[9] i nekoliko godina opet osvajaju mjesta u sredini tabele.[10]
Ključni igrač za Sarajevo u njegovim ranim godinama bio je legendarni napadač Asim Ferhatović, zvani Hase, koji je igrao za klub u periodu između 1952. i 1967. U sezoni 1963/1964. sa ukupno postignutih 19 golova bio je najbolji strijelac jugoslovenske lige,[12] dok je klub završio na četvrtom mjestu.[13]
U takmičarskoj sezoni 1964/65. Sarajevo je osvojilo titulu vicešampiona, a u sezoni 1966/67. i šampionsku titulu kao prvi klub iz Bosne i Hercegovine.[11] Značajne rezultate Sarajevo je ostvarilo i u kupu Jugoslavije. 1947. Sarajevo plasirali su se u polufinale a korak dalje su napravili u sezoni 1966/67. Tada je Sarajevo u finalu, u Splitu, poraženo odHajduka sa 2:1. Upravo ta sezona, 1966/67, u kojoj su pored osvajanja titule prvaka igrali i finale Kupa Jugoslavije kao i četvrtfinale Srednjoevropskog kupa protiv mađarskog Újpesta, ostaće kao jedna od najsupješnijih sezona u historiji bordo kluba.[9]
U sezoni 1984/85. Sarajevo daruje svojim navijačima po drugi put titulu šampiona.[11] Tokom cijele sezone Sarajevo je vodilo "bitku" sa Hajdukom za prvo mjesto, da bi u zadnjem kolu pobjedom nad Crvenom Zvezdom (40.000 gledalaca, 2:1) obezbijedili plasman u kup evropskih šampiona.
Klub je od 07. marta 1948. do decembra 1982. godine odigrao 226 međunarodnih utakmica na četiri kontinenta i veoma uspješno reprezentovao sport tadašnje države. Bilans je rezultatski povoljan i izgleda ovako: 107 pobjeda, 58 neriješeno, 61 izgubljenih sa gol-razlikom 570:383.[potreban citat]
Gotovo na svim gostovanjima u inostranstvu Sarajevo je dobijalo laskave ocjene i priznanja. Tako je kolumbijski list "La Perensa" pisao februara 1972. godine da je Sarajevo zasjenilo sve inostrane ekipe koje su posljednih godina gostovale u Kolumbiji, pa čak i brazilski Santos, sa slavnim Peleom. "Gosti iz Jugoslavije njeguju maštovitu i tehnički dotjeranu igru, koja oduševljava i plijeni" – pisao je tada kolumbijski list.
Avgusta 1972. godine poslije međunarodnog turnira u Malagi (Španija), list "Sol de Espanja" ovako je komentarisao finalni susret u kojem je praška Dukla, tek poslije izvođenja jedanesteraca savladala "Sarajevo" sa 4:3 – "Pravda nije zadovoljena. Umjesto u Sarajevo, trofej ide u Prag. Tim sa Koševa je moralni pobijednik turnira. Pružio je najdopadljiviju igru i osvojio simpatije 25.000 gledalaca".
Inače, pred najviše gledalaca Sarajevo je igralo 31. augusta 1957. godine u Katovicama (Poljska), protiv selekcije "Katovica". Rezultat je bio 2:2, a meč je posmatralo 120.000 gledalaca.[10]
Sarajevo je i dalje "izbacivalo" nove igrače. Naslijednici Sušića, Hadžibegića, Musemića, Pašića, Ferhatovića se zovu Berberović, Pelak, Škoro, Obuća, Veldin Muharemović...
U sklopu FK Sarajevo djeluje škola fudbala "Asim Ferhatović - Hase" iz koje su ponikli veliki igrači. U periodu od konstituisanja BiH kao nezavisne države Škola fudbala Fudbalskog kluba Sarajevo je najuspješnija u našoj državi. "Bordo" klub je u ovom periodu dao rekordan broj igrača u svim reprezentativnim selekcijama BiH, a brojni su trofeji na domaćoj i međunarodnoj sceni, osvojena prvenstva i kupovi u omladinskoj kategoriji.[14]
Nakon nekoliko godina stagniranja i sušnih godina, bez osvojenih trofeja, vodstvo kluba se odlučilo na svojevrstan iskorak, kako za klub sa Koševa tako i domaći nogomet općenito te se pristupilo kreiranju uslova za dugoročno gledano bolje rezultate FK sarajeva. Naime, Vincent Tan, malezijski biznismen i vlasnik nogometnog kluba Cardiff City, otkupio je krajem 2013. godine dio upravljačkih prava kluba, obećavši da će uložiti u klub 1.200.000 funti.[15] Prema tom sporazumu, nogometni klub Cardiff će sarađivati sa FK Sarajevo kroz razmjenju igrača i učestvovanje u budućoj nogometnoj akademiji, koja bi po osnivanju trebala u klub primamiti nove talente. Odmah po preuzimanju dijela vlasničkih prava, Tan je u klub doveo nekoliko kvalitetnih igrača kao što su Miloš Stojčev, Džemal Berberović i Nemanja Bilbija koji su klubu pomogli u osvajanju nacionalnog kupa u sezoni 2013/14, prvog trofeja nakon 7 godina i osvajanja prvenstva u sezoni 2006/07.[16]
Prije trijumfa u Kupa, Robert Jarni je krajem 2013. godine doveden u klub kao novi trener kluba.[17]. Međutim, Jarni je otpušten samo četiri mjeseca kasnije,[18] (dok je ekipa još bila u polufinalu Kupa) zbog loših igara kluba pod njegovim vodstvom i gubljenja realnih šansi za osvajanje nacionalnog prvenstva.
5. august 2014. FK Sarajevo je potpisalo sporazum o saradnji sa NK Bosna iz Visokog prema kojem će FK Sarajevo svoje igrače pozajmljivati ovom klubu ali da će imati i prvo pravo kod kupovine talentovanih igrača NK Bosna. Sporazum su potpisali Adis Hajlovac i Mirza Laletović u ime NK Bosna i Abdulah Ibraković u ime FK Sarajeva.[19]
Uz dvije titule prvaka Jugoslavije, 1967. i 1984. značajne rezultate Sarajevo je ostvarilo i u Kupu Jugoslavije. Već 1947. dospijelo je do polufinala i samo igrom žrijeba nije postalo finalista, što će ligašu sa Koševa uspjeti u sezoni 1966/67. Tada je Sarajevo u finalu, uSplitu, poraženo od Hajduka sa 2:1. Bila je to inače najuspješnija sezona u historiji Sarajeva.[20]
FK Sarajevo u poslijeratnom periodu osvaja prvo mjesto u takmičenju pod organizacijom NS BiH u sezoni 1998./99. međutim zbog sukoba Zrinjskog i Veleža oko korištenja stadiona Bijali Brijeg play off sa klubovima iz Herceg-Bosne nije odigran tako da je Sarajevo proglašeno prvakom od strane NS BiH. Sezone 1997/98 i 1998/99 završavali su na drugom mjestu, a u sezoni 2006/07. Sarajevo je po prvi put osvojilo Premijer ligu BiH. FK Sarajevo je u sezonama 1996., 1997., 1998., 2002. i 2005. osvojio Kup Bosne i Hercegovine u nogometu, a 1999. i 2000. je bio finalista kupa. 1997. godine osvaja Super kup.[21]
Sarajevo je nakon početka rata u BiH i povlačenja bh. ekipa iz prve lige Jugoslavije postalo član novoosnovane Prve Lige BiH. Ekipa je učestvovala na svim prvenstvima Bosne i Hercegovine koje je organizovao Nogometni savez BiH, od 1994. godine.[10]
Prvoj sezoni je prethodila utakmica protiv selekcije UNPROFOR-a u opkoljenom Sarajevu, na stadionu Koševo, u kojoj je Sarajevo pobijedilo rezultatom 4-1. U prvenstvu je nakon prvog mjesta u grupi "Jablanica" na finalnom turniru Sarajevo osvojilo drugo mjesto.
2005. godine Sarajevo osvaja Kup BiH i osigurava učešće u Kupu UEFA. Ali do utakmica Kupa UEFA ne dolazi, jer UEFA ne izdaje klubu licencu potrebnu za evropske utakmice.
Prvu utakmicu u Evropi Sarajevo je odigralo protiv Kiparskog Olympiakosa[22]. Nakon ukupne pobjede od 5-3 na Koševo je došao poznati Manchester United, predvođenGeorgom Bestom. Nakon 0-0 u Sarajevu, igrači bordo tima su u uzvratu izgubili sa 2-1 i tako završili svoj prvi izlet u Evropu. Svoj drugi pokušaj u Ligi prvaka Sarajevo je imalo protiv finskog prvaka Kuusysi Lahti 1985. godine. U dvije utakmice Sarajevo gubi sa ukupnim rezultatom od 4-2.[23]. Što se tiče evropskog nogometa Sarajevo je imalo dosta uspjeha u poslijeratnom periodu. Najveća utakmica FK Sarajeva od 1992. god. je igrana protiv Bešiktaša iz Istanbula. Naime bordo momčad je u Istanbulu iznenadila cijelu bh. javnost odigravši 2:2[24]. Nažalost, na Koševu su u revanšu izgubili 5:0.[25] Osvajanjem drugog mjesta u sezoni 2005/06.[26] Sarajevo je izborilo takmičenje u Kupu UEFA, ali su porazom od Rapida iz Bukurešta svoj put završili u 2. pretkolu.[27]
Prvu utakmicu u Evropi Sarajevo je odigralo protiv Kiparskog Olympiakosa[22]. Nakon ukupne pobjede od 5-3 na Koševo je došao poznati Manchester United, predvođenGeorgom Bestom. Nakon 0-0 u Sarajevu, igrači bordo tima su u uzvratu izgubili sa 2-1 i tako završili svoj prvi izlet u Evropu. Svoj drugi pokušaj u Ligi prvaka Sarajevo je imalo protiv finskog prvaka Kuusysi Lahti 1985. godine. U dvije utakmice Sarajevo gubi sa ukupnim rezultatom od 4-2.[23]. Što se tiče evropskog nogometa Sarajevo je imalo dosta uspjeha u poslijeratnom periodu. Najveća utakmica FK Sarajeva od 1992. god. je igrana protiv Bešiktaša iz Istanbula. Naime bordo momčad je u Istanbulu iznenadila cijelu bh. javnost odigravši 2:2[24]. Nažalost, na Koševu su u revanšu izgubili 5:0.[25] Osvajanjem drugog mjesta u sezoni 2005/06.[26] Sarajevo je izborilo takmičenje u Kupu UEFA, ali su porazom od Rapida iz Bukurešta svoj put završili u 2. pretkolu.[27]
Domaći teren FK Sarajevo je gradski stadion Asim Ferhatović Hase, nekada poznat kao stadion Koševo, koji se nalazi u sarajevskom naselju Koševo. Stadion je otvoren 1947. godine. 1984. godine, rekonstruisan je za Zimske Olimpijske igre 1984. godine, te se zbog toga često naziva i Olimpijski stadion. Od jula 2004. godine nosi naziv "Asim Ferhatović - Hase", poAsimu Ferhatoviću, legendarnom nogometašu FK Sarajeva, koji se karijeru završio 1967. godine.
Danas, stadion Asim Ferhatović Hase ima kapacitet od oko 37.500 sjedećih mjesta[28], te je ponakad domaćin nogometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, kada se utakmice ne igraju na stadionu Bilino polje u Zenici.[29]
Najveći sportski rival FK Sarajeva je FK Željezničar. Susret ova dva nogometna kluba predstavlja ne samo najveći gradski, već općenito najveći nogometni derbi u državi. Prvi zvanični ligaški meč između ova dva kluba održan je 1954. godine kada je FK Sarajevo slavilo sa 6-1 a ovaj rezultat je još uvijek i najveća pobjeda u gradskom derbiju. Osim toga, FK Sarajevo je još u dva navrata pobijedilo u gradskom derbiju s 5 golova razlike (12. septembar 1976. i 2. septembar 1995.), oba puta na domaćem terenu. S druge strane, najveća porazi FK Sarajeva u gradskim derbijima su bili 2–5 18. marta 1984. kao i tri put rezultat od 1-4, svi rezultati su ostvareni na gostujućem terenu. Općenito, najduži period bez poraza ostvarilo je Sarajevo kada je u periodu između 5. augusta 1990. i 4. aprila 1998. u 10 utakmica ostalo neporaženo uz ostvarene 3 pobjede.
Važno je napomenuti da je u zadnjih nekoliko decenija jaz između klasa stanovništva koji navijaju za jedan ili drugi klub djelimično ublažen i oba kluba imaju podršku navijača iz svih klasa, ali su historijske razlike i animoziteti još uvijek vidljivi.[30]
Karakteristika derbija zadnjih 10-tak godina je relativno malo postignutih golova uz veliki broj neriješenih utakmica.
Trofej Ismir Pintol, je trofej koji se od sezone 2002/2003. dodjeljuje za najborbenijeg igrača Sarajeva za proteklu sezonu a nazvan je prema preminulom navijaču FK Sarajevo, Ismiru Pintolu.[32] Dobitnik trofeja se odlučuje glasanjem navijača na zvaničnoj web stranici kluba a da bi ostvario pravo da učestvuju u izboru, igrač mora nastupiti za klub u najmanje 10 službenih utakmica. U dosadašnjem periodu, trofej nije dodijeljen u tri navrata kao pokazatelj nezadovoljstva navijača rezultatima kluba.
Trofej Ismir Pintol, je trofej koji se od sezone 2002/2003. dodjeljuje za najborbenijeg igrača Sarajeva za proteklu sezonu a nazvan je prema preminulom navijaču FK Sarajevo, Ismiru Pintolu.[32] Dobitnik trofeja se odlučuje glasanjem navijača na zvaničnoj web stranici kluba a da bi ostvario pravo da učestvuju u izboru, igrač mora nastupiti za klub u najmanje 10 službenih utakmica. U dosadašnjem periodu, trofej nije dodijeljen u tri navrata kao pokazatelj nezadovoljstva navijača rezultatima kluba.
0 komentari:
Objavi komentar