Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine.[2] Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo.[3] Glavni grad je Podgorica, a prijestolnica Cetinje.[4]
Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik, ćirilično i latinično pismo su ravnopravni, a u službenoj uporabi su i srpski,bošnjački, albanski i hrvatski jezik.[5] Valuta koja se koristi u državi je euro iako Crna Gora službeno nije članica Europske unijeniti Eurozone. Na snazi je Ustav koji je donešen 19. listopada 2007. godine, a proglašen u 22. listopada 2007.
Crna Gora ima grb, zastavu i himnu. Grb Crne Gore je zlatni dvoglavi orao s lavom na prsima, dok je zastava Crne Gore crvene boje s grbom na sredini i zlatnim obrubom.Himna Crne Gore je "Oj svijetla majska zoro".[6]
Državni praznik je Dan državnosti – 13. srpnja, po Berlinskom kongresu iz 1878. godine kojim je Crna Gora priznata za 27. nezavisnu državu svijeta, te po početku narodnoga ustanka u Crnoj Gori protiv okupacije Osovinskih sila 1941. godine. Dan neovisnosti se slavi 21. svibnja u spomen na referendum 2006. godine.
Površina joj iznosi oko 13.800 kvadratnih kilometara (još uvijek postoje teritorijalni sporovi s Hrvatskom oko Prevlake). Dijeli se na općine. Na sjeveru graniči s Srbijom, na istoku s Kosovom, na jugoistoku s Albanijom, na zapadu s Bosnom i Hercegovinom, a na krajnjem jugozapadu s Hrvatskom.
Crna Gora se rasprostire od visokih vrhova na granici sa Srbijom, Kosovom i Albanijom, a širi se velikom ravnicom koja se prostire nekoliko kilometara. Ravnica grubo nestaje na jugu, gdje se Lovćen i Orjen naglo urušavaju u Bokokotorski zaljev.
Crna Gora velikim dijelom otvoreno izlazi na Jadransko more.
Najveći gradovi u Republici Crnoj Gori su:
- Podgorica - glavni grad (139.100 građana)
- Nikšić (61.700 građana)
- Pljevlja (18.800 građana)
- Najduža rijeka: Zeta.
- Najduža obala: Velika Plaža, Ulcinj - 13.000 metara
- Najviši vrhovi:
- Bobotov Kuk (Durmitor) - 2522 m
- Maja Rozit (Prokletije) - 2522 m
- Crnogorci su rasprostranjeni širom države, apsolutna ili relativna većina stanovništva su u Podgorici, Cetinju, Danilovgradu, Nikšiću, Kolašinu, Mojkovcu, Šavniku, Žabljaku, Budvi, Baru, Kotoru, Tivtu;
- Srbi su relativna većina u Herceg Novom, Beranama, Bijelom Polju, a apsolutna u većina u Pljevljima, Plužinama i Andrijevici.
- Bošnjaci i narod Muslimana su apsolutna većina u Rožajama i Plavu;
- Albanci su većina u Ulcinju.
- Hrvati žive u Boki Kotorskoj.
- Bijelo Polje (17.100 građana)Mjesta u Crnoj Gori koje je UNESCO smjestio u Svjetsku baštinu su:
- Durmitor
- Kanjon Tara
- Stari grad Kotor
- Nacionalni park Durmitor
- Nacionalni park Biogradska gora
- Nacionalni park Lovćen
- Nacionalni park Skadarsko jezeroCrna Gora sastoji se iz 21 općine. To su:
- Kotorski zaljev
Nacionalni sastav Crne Gore, prema službenim rezultatima popisa 2011. koje je objaviom Zavod za statistiku Crne Gore - Monstat, su:- Crnogorci 44,98%
- Srbi 28,73%
- Bošnjaci 8,65
- Albanci 4,91%
- Muslimani 3,31%
- Romi 1,01%
- Hrvati 0,97%
- neizjašnjeni 4,87%[7]
Službeni jezik se zove crnogorski. Pisma su latinično i ćirilićno. U Ustavu se navodi da su u službenoj upotrebi i srpski, bošnjački, albanski i hrvatski jezik. U odgoju se koristiMaternji jezik (materinski) od 2004. godine, koji se definira kao "crnogorski, srpski, bošnjački odnosno hrvatski jezik". Albanski jezik se uči u općinama s albanskom većinom.Stanovništvo po materinskom jeziku prema popisu iz 2011.:- srpski:42,88%
- crnogorski: 36,97%
- albanski: 5,27%
- bošnjački: 5,33%
- hrvatski: 0,45%
- srpsko-hrvatski:2,63%.Vjerske zajednice odvojene su od države, ravnopravne su i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova.[8]Većina stanovništva su vjernici Srpske pravoslavne crkve, no postoji i samostalna Crnogorska pravoslavna crkva. Katolici su okupljeni oko Kotorske biskupije te Barske nadbiskupije, a muslimani u okviru Islamske zajednice Crne Gore.Stanovništvo po vjeri (2003.), od ukupno 620.145:
- Kršćani: 482.738 (77,84%)
- Pravoslavni: 460.383 (74,24%)
- Rimokatolici: 21.972 (3,54%)
- Protestanti: 383 (0,06%)
U gradu Ulcinju živi i nekoliko crnoputih potomaka saracenskih robova iz Maroka. Ti ljudi su trag vremena kad je Ulcinj bio uporištem arapskih gusara.
0 komentari:
Objavi komentar